.subota...sve je bilo kao i obično..svadja sa roditeljima,bratom i druženje s poluludom prijateljicom....navečer..rodjendan ili izlazak u obližnji klub...ono drugo definitivno...
.....došla sam i čekala dečka koji se opijao u kvartu najboljeg prijatelja....
...došao je izgledao je poprilično normalno..tu i tamo oko je sklopio na mom ramenu al isti tren probudio se i tražio da odemo kod njega...ajd dobro....
......došli kod njega stari u njegovoj sobi gleda utakmicu...bile su dovoljne dvije riječi i nestao je poput magle.....
..nabili muziku i ravno u krevet....mazili smo se kad odjednom..njega nema......tišina.....zaspao je ......mislila sam sve je ok ..pustit ću ga nek malo odspava sigurno je umoran....
.....bilo ga je lijepo gledati u njegove okice koje su svakih nekoliko minuta lagano zatreptale...prislonila sam uho na njegovo srce i slušala otkucaje....vrijeme je letilo... kazaljke su i dalje krugove crtale a njegove oči nisu se otvarale.....nad mnom počela je vladati samoća,i tuga......ležala sam polugola ispod deke dok je hladnoća proždirala sve djelove mog tijela....
.....svaki tren htjela sam ga probuditi jer je moja samoća postajala sve jača i jača.....samo jedna njegova riječ bila bi mi dovoljna da se moje srce umiri.....tiho sam mu šaputala na uho probudi se molim te...fališ mi ...hladno mi je....odgovora nije bilo..
......postajalo je sve gore i gore kad ti u taj tren počne pjesma dok svira radio......zašto?
......e ovo je bila posljednja kap koja me totlano uništila.....počela sam razmišljati ponovno o bivšem......jesam li ja luda?ležim sa dečkom a mislim na bivšeg.....želila sam da nestane taj osjećaj al srce nije dopušalo da moja volja upravlja njime....
...po mojem obrazu počele su navirati suze....
,,,jel se to meni dogadja?mislim konačno sam sve zaboravila,kad opet ona ista sjećanja.....zar sam to zaslužila....??
......tijelo mi je drhtilo....sjedila sam na koljenima na krevetu dok mi je kosa prekrivala suze kojih sam se bojala da ih vidi u slučaju da se probudi....više nisam mogla rekla sam kraj....došla do njega pokušala sam ga probuditi...tražila sam njegovu utjehu .....kad se napokon napola probudio nesvjeno mi je rekao.»što se dešava s tobom?što sam sad napravio?opet nešto izmišljam? »kad mi je to rekao u meni se probudila ljutnja i tuga koje su bile jače od mene...počela sam plakati...
...rekla mu :pustila te da spavaš ,da se odmoriš,čekala te 2 sata misleći evo taj tren sigurno će se probuditi,al svaka minuta očekivanja bila je lažna....sva premrznula ležala sam uz tebe......došla sam samo radi tebe van da bi mogli biti skupa i da bi ti bio sretan a ti zaspiš i onda me pitaš takva nepojmliva pitanja....
........digla sam se obukla,i projurila u njegov dnevni....njegove riječi kad sam odlazila bile su jako uvrijedljive radje nebi o tome jer to nikada nisam očekivala od njega..bio je to samo jedan trenutak,jedan običan trenutak koji je sve pokvario.....nikad ne reci nikad..došla u dnevni.....bilo je mračno.......jedino što se vidjelo bila je svjetlost mjeseca koja je prodirala kroz prozor i žig cigarete....obećala sam mu da neću više pušiti al u tom trenutku jednostavno sam morala zapaliti...mislila sam ako se ti truješ travom mogu i ja cigaretama...to mi nitko neće zabranjivati....
.......tada sam čula korake u hodniku,,on je mislio da sam otišla i krenuo je zamnom....
ja sam mu samo dala znak da nisam otišla...došao je....nije me mogao ni pogledati u oči...tresla sam se od hladnoće.....gledala sam ga u oči.....izbjegavao je moj pogled..samo je stajao kao ukipljen... i nije se micao....
..bilo je napeto...došao je do mene i čvrso me zagrlio svojim jakim rukama....popustila sam.....prišapnuo mi je na uho volim te..molim te oprosti mi.....
naravno oprostila sam mu jer znam da ga volim i jer nisam tako hladna osoba da bi ga mogla gledati kao pati i uživati u tome....
...jedina želja u ovom trenutku mi je kada bi bar mogla prenijeti svoje osjećaje na papir i napisati kako sam se u onom trenutku osjećala.....