Bože.... Sanjala sam neke ribe, da sam na nekom banketu gdje je ful hrpetina morskih plodova, ribe, školjke, pašta s plodovima mora, debeli fileti pd tune, neke rolade od ribe... Joj, sad mi se jede riba ali neću se žaliti, imam meso za ručak. Šetala. Vozila. Pila toplu čokoladu. Pričala s Bastom (ona je bolesna i duguje mi 20 kn i bed joj je zbog toga). Dosadno mi je , možda odem u Ljubljanu već sutra popodne (odem jest pizzu u Emonsku klet, onda doma pustit torbu pa opet u grad, u šoping ili u BTC tražit sat pa onda u Dvor gledati Grazijin otok. ne bi li to bio divan ponedjeljak?). A možda i ostanem do navečer u Rijeci, ne znam, vidjet ću. Fora je u tome da nemam što raditi i da je malo raspoloživih ljudi koji su zainteresirani za mene (ne računam baku, ona je zainteresirana). Razmišljala o blogu, da ga prekinem i vratim se dnevniku. Al tlaka mi je pisati rukom u zadnje vrijeme(što me podsjeća na profesora Miheljaka, koji je inače malo smotan i koji nije znao napisat na ploču nešto što je htio, jer kaže, stalno piše na kompjuteru pa je zaboravio normalno). Pa onda vjerovatno neću.
I još, imam neku spolnu bolest, u biti nemam naravno, jer nemam nikakvih kontakata s nikakvim spolovima.
Ima jedan nogometaš u hrvatskoj ligi koji se preziva Prišč. I onda je super kad reporteri govore recimo: Kranjčar ide prema golu i otvorio mu se Prišč, udarac i gooool!!!
Gledajte Veru Drake, sjajan film, Imelda je trebala dobiti Oscara a ne Hilary.
Nisam već cijeli milenij bila u kazalištu.
Post je objavljen 06.03.2005. u 16:03 sati.