- Janice, je li u tvom dvorištu noćas padala kiša?
- Je!
- Kod tebe sigurno nema blata.
- Nema. Mi imamo pločice u dvorištu. Ali kad padne kiša, moja se mama svaki put posklizne i kaže nešto što se ne smije govoriti.
- A moj tata kaže ono što se ne smije govoriti kad ugazi u blato i mora sa zamazanim cipelama u tvornicu.
- Čudno, i oni koji imaju pločice i oni koji imaju blato u dvorištu govore ono što se ne smije govoriti.
- Mislim da je najbolje uopće ne imati dvorište.
- A gdje bi se onda kupale tvoje patkice? Morale bi ići u veliku baru na kraj sela. A gledaj ih sada poslije kiše: svaka ima svoju vlastitu malu baricu u kojoj se može brčkati do mile volje.