Boli me grlo. I pomalo sam gluha. Hvata me viroza. Ne treba mi sad to. Samo da se ne razbolim onak pošteno. Ne smijem biti bolesna sada. Trebala bi malo ić radit. Ukopala sam se danas u masne dugove, sva sreća da mi vjerovici nisu kamatari. Ne znam kako bi to preživjela. Anway, kupila sam si novi mobitel. Tak mi je genijalan. Nije ni bez razloga genijalan, kad je tolko skup. Mislim ima i tri puta skupljih, ali za jednu prosječnu redovitu studenticu i ovo je previše. Ali nije mi žao. Pa ionak je cijela država u dugovima i kreditima do grla. Ovaj moj dug i nije neki pravi dug, ja bih to nazvala kao prelijevanje fondova. Sorry ljudi, profesionalna deformacija. Mi ekonomisti smo u stanju izmislit razno razne izraze kako bi frizirali bilancu.
Eh da, dosta mi je ove zime. HOĆU PROLJEĆE!!!!! Neku večer idem s frendicama na kavu. Dogovorimo se da ću ih ja pokupit. I tako bi.
I sad, sparkamo se u Samoboru, izađemo iz auta i pametno zaključimo kako je počeo padati snijeg. Nije da nas je previše diralo. Odsjedimo na cugi i onda jedna pametno zaključi da bi mogle krenuti. Ne moram ni napomenuti da smo za to cijelo vrijeme mogle promatrati kako snijeg neumorno pada. Ali pravo stanje stvari bilo je očito tek kad smo izašle van. Trg pod snijegom, nekih pet centimetara.
Prvo smo se uhvatile Sizifovog posla čišćenja auta, dok očistim prednje staklo, zadnje mi je dobro zatrpano iako sam ga očistila prije tri minute. Sve je bilo dobro na prvom kilometru, više je to bila bljuzga nego snježni pokrivač, ali dalje.... ljudi moji želudac mi se stisnuo. Imam ljetne gume ( i lance koje još uvijek ne znam instalirati), osjećam kako mi se auto muči i da ga jedva kontroliram. Onda smo malo kizile po cesti. Znam da ne smijem dirati kočnicu ni trznuti volanom ni milimetar, ali za kočenje motorom jednostavno nije bilo vremena. Užas! Nikad više, osim ako je pitanje života ili smrti. Ali dobro, morala sam i to probati. Sva sreća kaj nisam paničarka. Znam ljude koji bi pustili volan i sve ostalo i čekali kaj će se desiti. Auto je bez ogrebotina, meni je život kraći nekih par dana, sve u svemu, sve je OK. Samo se nadam da curama nije ta vožnja bila previše traumatična.
Mislim da je kranje vrijeme da ovaj snijeg prestane padati. Neka bude hladno, to mi uopćene smeta.
I skoro zaboravim najvažnije što sam htjela reći. Bila sam neki dan sa D.S.O. na kavi. E, kolko ta cura ima energije! Pokraj nje vam jednostavno ne može biti loše. Popravila mi je dan, ma koji dan, tjedan!
Post je objavljen 05.03.2005. u 22:41 sati.