Nisam mogao odoliti Edijevom pozivu da vidim stijenu koja je na 10 minuta hoda od njegove kuce. Na povratku iz Betlehema (o tome drugom zgodom) svratismo do Edije i dok su dame ugodno caskale u zimskoj sobi, nas dvoje smo skoknuli do 10 minuta udaljene stijene. Tih deset minuta je trajalo barem pola sata, ali se isplatilo . Usli smo u Vadi "Frula" (ime je dobio po brojnim malim spiljama koje se poredane jedna do druge kao rupe na fruli) koji je u ovo doba godine prepun svakojakog bilja i cvrkuta ptica, te odgledali izlazak iz stjene posljednjeg penjaca. Napravili smo zajednicku snimku ispred jedne od "frulinih rupa" i pohitali natrag da nas ne bi uhvatio mrak.
Uz kavu i dobar kolac pogledali smo sto nam pise Svedjanka, te joj Edi, salje pozdrav!
Post je objavljen 05.03.2005. u 22:11 sati.