Opet sam si vidjela bivšeg. Sad kad sam počela misliti da ga zaboravljam, viđam ga češće. Čini mi se da sudbina ima prste u tome. Da ponovo vjerujem u to mada mi nije jasna igra koju igra. Dugo se nisam osjećala ovako dobro,ovako ispunjena srećom, nadom, ljubavlju, a i tugom jer i ona je sastavni dio svega. Ponovo sam potpuna. To sanjarenje je bilo sastavni dio mene..i kada sam prestala vjerovati izgubila sam najljepši, osnovni dio mene. Bila sam samo ogoljeni prikaz onog sto sam bila...bljedi prikaz moje duše. A kako nisam htjela da itko vidi što sam postala svojim sarkazmom, svojom zloćom sam otjerala sve,čak i jedinu osobu koja je bila uvik tu za mene. Osobu koja mi je tako željela pomoci...štakoru moj,stvarno mi je žao. Ne znam zašto mi je trebalo ovako dugo da shvatim.Mislim da to što sam ponovo vidila bivšega ima veze s time. Jer tek sam tad shvatila smisao onoga