Stajala sam tog dana, kao i obično, sama, između jeke različitih tonova i odbljeska divljih boja. Sjećam se, trenutka kojim se rađala ljepota nove noći, a danja svjetlost je umirala. Odahnula sam u tom savršenom momentu stapanja neba u jedinstvenu boju tame. Napokon sam mogla disati normalno i promatrati tminu bez da mi nešto sklanja moj sanjivi pogled u prazno, u život.
Lupanje njihovih tupih koraka postajalo je sve udaljenije. Odlaze.
Savršenstvo se postiže, nema ih.
Osjećaj slobode, neograničenost putovanja kroz misli.
Odmor, izvan granice svijesti. Upravo ovdje.
Sama, opet ikreno sretna, iznutra i izvana. Napokon, bez skrivanja osjećaja pred nekim. Jer nikoga nema.
Krenula sam kroz vjetar, jer bilo je vrijeme. Otkucavala je ponoć, nagovijestila tišinu koja slijedi. Puste ulice i teški zrak… nečujno sam se probijala i uspijevala kao nikad prije. Zbilja, hodala sam. Izvan stvarnosti, uživala.
Podigla sam glavu i stala gledati.
Stajao je, sam. Na starom mjestu svanuća. Nisam se nadala da će zbilja doći.
S pognutom glavom i tužnim licem uživao je u tmini. Vidjela sam kroz njega, crnu odjeću njegovih misli. Pogled bi mi zastajao kod zakrpa, nedovoljno prišivenih.
Pjesma. Dopirala je do mojih ušiju. Moja tajna melodija koju se ne usudim otkriti ni papiru. On ju je znao, pjevali su je njegovi osjećaji.
Toliko čudan, primamljiv, svim mojim osjetilima.
Ali, nisam se usudila dalje. Stajala sam, okamenjena.
On, digao je pogled. Bezbrižno je zaplovio kroz oluju oceana, prema meni.
Melodija, čula se sve jače. A njegova tama počivala je u mojim zjenicama.
Došao je. Dao mi ruku, tišinom rekao da je prijatelj.
Šetali smo, kroz čari noći. Divili se slikama naših snova. Lebdjeli kroz prošlost, povjerovali u cvijetove budućnosti.
Bili smo slobodni, zajedno, u noći. Zajedno, bili smo svijet kakvog smo oduvijek sanjali.
Vrijeme, prolazilo je brzo.
Svanuće novih boja natjeralo nas je na rastanak.
Otvorila sam oči. Nije ga bilo, ne više.
Tonovi su ponovo zaglušivali melodiju tišine.
Mrtva je još jedna noć.
A prijatelj, oživljen mojom maštom sačuvan je u snovima vječne slobode, zauvijek.
Post je objavljen 05.03.2005. u 20:13 sati.