Spominjanje Seinfelda na jednom blogu i likova karakterističnih za Split na drugom, asociralo me na jednu zanimljivu crticu.
Na garderobi za prtljagu splitskog autobusnog kolodvora radi jedna umiljata gospođa. Upravo je nevjerojatno kako stigne biti nadrkana i u ranu zoru, na samom početku radnog vremena, kada se mi purgeri, željni mora i galebova, iskrcamo iz imackog autopoduzetničkog prijevoznika s polaskom u 23:55 iz Zagreba, svake godine oko 1. kolovoza.
E pa, jedne godine ispred mene i jubavinajveće, u ranojutarnjem redu za ostavljanje torbi, jedine zapreke između nas i laganog kasa prema revitalizirajućoj kavi na rivi, našla se i grupa mladih portugalskih studenata.
Njihova glasnogovornica, očito ona s najkvalitetnijim znanjem engleskog, predala je gospođi torbe i ostala čekati s novcem u ruci, a u srcu željom da odmah podmiri račun, na što joj gospođa kaže ˝after!˝, i to takvim naglaskom da ni mi nismo bili sasma sigurni što je rekla, a kamoli je to skužila zbunjena strankinja.
Njezin nepomični ostanak pred okancem garderobe inicirao je odmah sveopću verbalnu kavgu, u koju su se uključili svi u blizini, a iz koje je jasno drečalo samo povremeno odrješito ˝After!˝ umiljate službenice. Gordijski čvor je presjekla gospođa koja je shvatila bit problema, i djevojci rekla ˝You will pay after˝, na način na koji su Bog i stari Angli i zamislili izgovor engleskog jezika. Naravno da je cura odmah shvatila tako izrečenu misao, što je službenicu do te mjere uvrijedilo da je zaurlala ˝pa jesam ti rekla AFTER, jebotebog!!!˝ našto su svi prisutni skoro krepali od smijeha.
Međutim, kad je, u tišini koja je uslijedila, jedan od njenih prijatelja ispod glasa procijedio ˝No soup for you...˝, od mene i jubavinajveće ostala je samo hihotajuća palačinka na splitskom asfaltu.
Ljeto je bilo dobro počelo.
Post je objavljen 05.03.2005. u 18:59 sati.