Marketing
Slikice s juga Španjolske i nešt' malo teksta
Najprije jedna nedobra vijest - razbolila mi se ćerce. Uvatila je temperatura, nos i grlo zasad su okej. Baš mi ju je žao jadne, a još je gore što ne mogu biti s njom, jer sam morao neplanirano otić' na poso. Naime kaj, prepolovilo nam se brojno stanje u redakciji, bolest napala ljude.
Hm, a kaj se bloga tiče, fala Dariju i ekipi kaj me opet staviše na homepage. Sad moram 'pod mus' opravdat očekivanja i napucat dobre stvari, kako bih ljudima što više dočarao kak' to izgleda na jugu Španjolske. Zato ću najprije stavit dosta slika, jer dobra slika uvijek govori više od riječi.
Još dvije-tri riječi o Alitaliji. Bojao sam se kak' ce ispast četiri leta s njima, a na kraju su me u petak navečer čak istovarili na Pleso pola sata ranije od planiranog.
Riječ-dvije i o hotelu. Villa Padierna se isfurava kao jedan od luksuznijih hotela na tom području, dospjeli su i na listu The Leading Hotels of the World, al' onda su mi bar mogli stavit više od jedne pivuše u minibar. Zapravo je to golferski hotel, jer Costa del Sol golferski je raj gdje 350 dana u godini sije sunce i možeš da igraš golf koliko te volja. Mi nismo imali sreće, jer od tri dana kiša je padala (pljuštala) dva i pol dana.
Rekli su mi da je hotel napravljen u stilu toskanske vile. Hm, toskanska vila na jugu Španjolske, ima li to smisla. Toskana je, naime, talijanska pokrajina.
Evo jedan prizor iz hotelskog vrta, isti motiv snimljen po danu (gore) i po noći (dolje).
Ovo mjestašce koje podsjeća na našu Istru zove se Olvera. Slika ne može dovoljno dočarati kak' to čarobno izgleda uživo. Mjesto se nalazi u srcu Andaluzije, stotinjak km u zaleđu Malage. Okruženo je brojnim maslinicima i plantažama naranči.
Torremolinos je gradić neposredno uz Malagu. Pravi slatki španjolski gradić - s vijećnicom u središtu (ne pitajte me iz kojeg stoljeća), naravno s koridom (umjesto bikova i toreadora zauzeli smo je mi nounari) i s velikim placom, istim kakve imamo i kod nas. Osjećao sam se ko doma, odmah sam krenuo trošit sitne eure, jer na placu skoro da i nemaš stvari skuplje od 15 eura. Plac je najbolje mjesto za kupit suvenire, jer koštaju i triput manje nego u gradskim dućanima. Naravno, u igri je samo keš.
Vozeći se okolo vidio sam blizu Malage jedno staro imanje, koje jedva čeka da ga netko kupi i obnovi. Eh, da mi je v žepu milijun eura, možda bi i razmišljao da si kupim viksu. Ovakve starinske hižice jedna su od ljepših stvari što se tiče turizma u Malagi i okolici.
Druga krajnost je apartmanizacija. Grade se tisuće apartmana, dizalice strše na sve strane. Mogu si zamislit kak će to izgledat na ljeto, k'o u mravinjaku. Izađeš se osunčat na terasu, a sa svih strana te gleda 100 susjeda - penzići iz Njemačke, Skandinavije, ruski i poljski biznismeni, užas...
Malagu sam obilazio po totalnom pljusku i čudim što su mi uopće uspjele neke fotografije, pa mi se ne bi smjela zamjerit eventualna lošija kvaliteta slika. Uglavnom, stekao sam dojam da se u gradu nema bogznakaj za vidjet, jedino katedrala i Picassov muzej (o tome poslije), ali prvenstveno grad je stvoren za šopingiranje.
Biti tri dana na Costi del Sol, a ne otići do Gibraltara, bila bi griješka. Opet je bilo pljuskovito, pa sam se mučio s fotografisanjem. Zbilja je impresivna ta stjenčuga koja kao da je iz svemira pala na inače ravnu i nisku obalu. Problem je kaj Gibraltar drže Britanci, pa je za nas Hrvate prezajebana procedura ulaska. Ovaj puta nisam probo ući, došo sam do granice i okrenuo se. Do Gibraltara se nalazi prelijepo španjolsko mjestašce La Linea, pa se isplati razgledat bar njega.
Posebnost u La Linei, ali i općenito po Španjolskoj, prekrasno su uređeni kružni tokovi. Naprosto ti dođe da se provozaš pet-šest krugova. Malo su me Španjolci čudno gledali, ali baš sam bio impresioniran i nisam mogao izdržat. Mogli bi se i naši cestari i holtikulturalisti ugledat na Španjolce.
Još jedna stvar koja bi se vrlo jeftino dala upotrijebiti i na našim cestama, odnosno na gradskim križanjima. Neki semafori u Malagu imaju digitalni displej na kojem se odbrojavaju sekunde do promjene svjetla na semaforu. Odlična stvar. Kad bi toga bilo kod nas, možda bi i penzijoneri više pazili da ne istrčavaju na zebru baš u trenutku kad cijela kolona kreće.
Još više slika može se nać na uobičajenom mjestu - na online foto albumu.
Post je objavljen 05.03.2005. u 13:17 sati.