Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/bottom

Marketing

Puppy Luv

Dobio sam vrlo potresan e-mail od Micka. Šok, nevjerica, mučnina,... Ispalo je da je on bio samo još jedan eksperiment u mom odrastanju. Grozno!!!! Da sam znao da će Mickova reakcija biti ovakva, ne bih se igrao s njim na takav način. A za sve je kriva neiskrenost. Sakriti koji detalj, preskočiti koju epizodu, izgleda tako nevino kad se napravi. A posljedice mogu biti katastrofalne.

E-mail je bio dosta dug i čitao sam ga više puta, kad me prekinula njegova poruka na messengeru. Iznenadio sam se, nakon ovakvog pisma nisam očekivao da će me kontaktirati. Neke stvari sam morao raščistiti s Mickom. Napisao je da je imao velike planove za mene u njegovom životu, unatoč svim preprekama koje su bile između nas. Koji su to veliki planovi? Ja sam se svim silama trudio pronaći posao u HR, pa onda organizirati susret u veljači, pa ga onda natjerati da se prijavi na lutriju za zelene karte, pa mu pokušati naći posao u San Franciscu. A on? "Kad sam govorio o planovima mislio sam na odluku da si ti taj koji će nadomjestiti veliku prazninu u meni." PUPPY LUV! On je cijelo vrijeme bio idealist i maštao o nekoj idealnoj vezi, za razliku od mene realista. Imam i ja svoju romantičnu stranu, ali ne ovoliko izraženu kao Mick. To je vjerovatno jedna od najvećih razlika između nas. Dosad smo našli jako puno sličnosti između nas, a izgleda da smo tek sad počeli uočavati razlike.

Razočarao sam se u Micka kad nije niti spomenuo da bi možda on želio doći živjeti u Californiju, i kad se nije baš trudio oko susreta u veljači. Još jedna velika greška koju sam napravio: nisam mu rekao jasno i glasno da su me te stvari razočarale. Nisam ga želio povrijediti. To je jedan od mojih velikih problema. Nastojim upravljati emocijama drugih ljudi umjesto da budem iskren. Problemi se moraju odmah rješavati a ne ignorirati.

I sad imam jedan veliki problem: ne mogu ga se riješiti. Uvukao mi se pod kožu. Pitao me što očekujem od njega. Nekoliko mi stvari pada na pamet i ne mogu se odlučiti što bi bila najbolja solucija. (1) da se preseli se u Californiju da možemo biti zajedno; (2) da nestane iz mog života i da nestane svako sjećanje na njega; (3) da počnemo ispočetka; (4) da opet napravi rezervaciju za dolazak u svibnju koju je upravo poništio. Samo u jednu stvar sam siguran. Volio bih kad bi mogao nekako izbrisati njegovu bol.

Gledajući unaprijed, moram biti realist. Mick bi mogao doći ovamo u svibnju i bilo bi nam super. Nakon toga, opet dva mjeseca čekanja, pa onda kratak susret na ljeto. I onda? Nakon toga se vjerovatno nećemo vidjeti ostatak godine jer ja nemam više godišnjeg odmora. Ja to ne mogu izdržati. Rekao sam mu da je to previše za mene. Volim ga i sviđa mi se, ali živjeti jednu idealnu vezu s tolikim kilometrima između nas, to je previše. Želio sam vjerovati da to nije tako. Želio sam vjerovati da će se desiti neko čudo i da ćemo moći biti zajedno. Ako bih pristao na ovakvu vezu, živio bih u očekivanju tog čuda. Koje možda nikad ne bi došlo. A godine idu... i njemu i meni... razum mi nalaže da ne mogu to dopustiti ni njemu ni sebi.

Jedan od razloga zašto i dalje želim da Mick dođe u posjet jest u tome da upozna jedan drugi način života koji je mene sasvim zarazio, a to je mogućnost otvorenog gay života, sloboda i neovisnost. Mislim da treba iskusiti sve to, da bi nakon toga ili poželio živjeti u takvoj zemlji, ili mu se ne bi uopće svidjelo i jedva bi čekao da se vrati u HR. "Što se tiče posjeta, i dalje bih te želio vidjeti i bolje upoznati. Tako da moj poziv ostaje i dalje na snazi. Idućih dana ćeš srediti svoje misli i osjećaje. Ako ikad osjetiš da bi želio vidjeti mene ili Californiju, nemoj oklijevati da mi to kažeš. Samo ne smiješ dozvoliti da te taj posjet još više povrijedi. Možeš očekivati čudo (kao i ja), ali ti ne smijem dozvoliti da živiš u oblacima zamišljajući neku idealnu imaginarnu vezu bez realne podloge da se ona ostvari."

Mick je ostao shrvan. Tako bih mu želio pomoći. Tako bih volio ponijeti dio njegovog bola. Što je najgore, ne želi ni s kim pričati o tome. Sve drži u sebi i to ga ubija (iako ima prijatelje kojima bi se mogao povjeriti). Bojim se za njega, jer jako je teško tako nešto nositi u sebi bez ikakva olakšanja. Kako da mu pomognem???

Tim mi je došao večeras pa smo gledali film zajedno s djecom. Prvi put da je susreo djecu. Rekao mi je da ne zna kako uspijevam izaći na kraj s njima, on jedva izlazi na kraj sa svojim psom. Nakon što je čuo razvoj događaja, Tim je rekao da će Mick vjerovatno doći u svibnju. A ja se nadam da će biti u pravu kao i dosad.

A žena je, po običaju, sarkastična. Pa što je Mick mogao očekivati? Ako sam ja mogao toliko vremena provoditi s njim online dok sam u braku, kako je mogao očekivati da ću biti njemu vjeran? 80% muževa u Hrvatskoj vara svoje žene, pa kako je mogao očekivati da će mu netko biti vjeran u homoseksualnoj vezi??? Žena pretjeruje kao i obično. Što se tiče moje vjernosti njoj, to smo odavno raspravili. S vremenom sam joj sve priznao, i ona je s vremenom sve prihvatila (nakon duge borbe, ali o tome više poslije). Već više od godinu dana ne spavamo zajedno, a živimo zajedno samo radi djece. Već dulje vrijeme je smatram samo dobrom prijateljicom, a čak me je i ona nedavno iznenadila kad me je nazvala prijateljem.

Taman kad sam postao ovaj tekst, Mick se spojio on line. Samo sam ga uspio pitati kako je, morao je žuriti na posao. Rekao sam mu da pazi na sebe. I onda zastao... Htio sam mu napisati još nešto... Htio sam mu reći... ali nisam mogao. Mislim da bih mu samo otežao situaciju. Zar više ima smisla govoriti mu da ga volim??? Shvati to već jednom: gotovo je!!!!!

Post je objavljen 05.03.2005. u 08:48 sati.