Marketing
Slika je nekih mjesec dana stara, ali da sam je i danas slikao ne bi bilo razlike. Snijeg se nešto ponavlja, a ja svejedno ne mogu izbjeć da ga ne spomenem. Još mi je dovoljno neuobičajen. Možda da živim negdi na dalekim sjeverima ne bi. Al mi to baš nije neki cilj u životu. To da mi snijeg bude uobičajen, mislim, ne da ne živim gore.
Makar, ne bi niti gore živio, krasne su to zemlje, ali mrak zimi... Sumraci usred ljeta znaju bit strašni, beskrajni, sve se predugo rastače i nestaje. Taman još toliko svjetla ima da pokušavaš vidit nešto kroz prozor od vlaka, a vlastito lice ti sve više smeta, i sve te puste farme među lišajevima izgube sve ono lijepoga šta su imale na suncu i ostanu samo bijele maće negdi u nejasnome vidnom polju. Ma nisam to dobro opisa, samo znam da je izgledalo deprimirajuće, a možda je bio i takav dan. Idem to probat slikom opisat:
Kako bilo, nije mi se nešto pisalo ovih dana. Bio sam malo prazan, ma ne deprimirano prazan, jednostavno bez ičega u glavi šta bi tilo izać vanka. Onako jedan osjećaj kao da mi je u glavi malo klatno sa drvenom, ili plastičnom, kuglicom na kraju, i kad protresem glavom lupka u drvene, ili plastične, stijenke, i to je sve čega ima unutra.
Pokušavam se sjetit odakle mi ta slika, sjećam se neke četkice za zube koja je imala nešto slično u dršci, pa ako si pravilno prao zube, onda je lupkala u finom ritmu. Nikad mi to nije bilo uspilo, ali sreća nemam baš nešto problema sa zubima. Ali nije to to, neki je predmet od relativno nedavno, na rubu prisjećanja mi je, ali nikako. Cijeli dan mi je to zapravo na pameti. A eto...
Sad pijuckam i pišem prije nego šta otiđem do Kseta. Svira Blurt, esenca kultnog benda. Spominja ih je isto onaj jedan šta ovde stalno komentira, i stavia je neki mp3. Ne da mi se linkat :)
Post je objavljen 04.03.2005. u 20:56 sati.