Evo danas sam slučajno upalio TV, tek toliko da nešto gledam prije posla, da ubijem vrijeme i naišao na jednu poprilično zanimljivu emisiju. Emisija se zvala «Među nama», a govorila je između ostalog o životu (podstanarskom) studentica i obitelji sa više djece.
Između ostalog tu je bio i prilog o jednoj curi i njenom bratu koji su živjeli kao podstanari od njene 14 g. do dana današnjega kao podstanari u Zagrebu i pritom je ona opisivala svoje dogodovštine sa izdavačima stanova. U pravilu su to bili crni i neugodni događaji jer se znalo događati, kako je ona sam rekla da se morala seliti već nakon mjeseca dana u novi stan. Pritom je opisivala neke događaje koje je doživjela kao npr. plaćala je stan u potkrovlju u kojem se nije niti pod koju cijenu mogla čuti buka poslije 22h. Što je značilo da nisu mogli niti na WC jer bi tako probudili jadnu «staricu». A da ne govorimo o ostalim stvarima koje su normalne i koje se događaju u stanovima, od prijatelja koji dolaze, od zabava koje se organiziraju itd. Uglavnom, nisu izdržali puno u tom stanu. Ukupno su promijenili 16 stanova ako je brojka točna bila. Znam kako je jer i ja sam bio podstanar u svojim studentskim danima.
Ali nakon ove reportaže došao je i šećer, šlag, čokolada na kraju. Zamislite vi ovu situaciju, muž – nezaposlen, žena – nezaposlena i točno 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9 i čak 10 djece i svi su maloljetnici, i nemaju krova nad glavom, što bi značilo praktički beskućnici, tj. potencijalni podstanari. Zamislite vi taj život!!! Pa ustvari nevjerojatni su «takvi» ljudi. Ja ne znam da li je to nevjerojatna glupost ili nevjerojatna ljubav prema djeci, da si dopuštaju takve situacije, da imaju 10 –ero djece bez sigurnog doma.
Kakav je mentalitet takvih osoba???
U najmanju ruku upitan i čudan. Ja se ne bi niti oženio, a kamoli imao djece bez riješenog stambenog pitanja, a još uz to biti nezaposlen. Hm, stvarno teške situacije. Ali, dešava se.
Post je objavljen 04.03.2005. u 19:01 sati.