Zvuk alarma trgne Tomu Vinkovića iz neke zbrke slika na granici jave i sna. Jebemti, da mi se jednom u životu naspavati – pomisli Tomo i udari po velikom tasteru štoperice i digitalne brojke ponovo počnu odbrojavati sekunde do slijedećeg polusatnog obilaska. Tomo je bio zaštitar i čuvao je vodocrpilište svog rodnog grada. Bio je već iskusan u svome poslu i naučio je sve bezbolne tehnike ubijanja vremena. Jedna od njih bila je i marihuana. I tako izađe Tomo ispred čuvarske kućice i zapali maleni džoint, taman toliko da izbjegne glavninu trenja vremena u prolasku pa se otpuhujući dim zagleda prema glavnom bazenu i u trenu mu zastane uskovitlani dah. Majku li ti milu jebem – pomisli Tomo gledajući u vitku visoku figuru kako bezbrižno, u velikom uzlaznom luku, mokri u pitku vodu njemu najmilijih. E, najebo li si kurvin sine pogani, jebem li ti... jebem li ti – šaptao je sasvim tiho, polako se približavjući silueti koja je bezbrižno, nepromjenjenim tempom praznila mjehur, uz veselo žuborenje koje je u Tomovom napušenom mozgu poprimalo bjesnu grmljavinu Nijagare. Kad je već prišao na nekih pet šest metara, Tomo tiho izvuće svoj ponos, Glock 17, uperi ga prema urinatoru koji sasvim sigurno nije ništa slutio i izdere se iz sveg glasa: STOJ!!! ...jebem ti MAJKU! Urinator je na to odskočio nekih pola metra od zemlje i uz rezak i jezovit uzvik: Meeeeeeeeeeek!!! – u zraku se okrenuo prema Tomu i ponovno dočekao na noge. Kad ga je ugledao, Tomo je uz glasan uzvik zaprepaštenja ispustio džoint koji je cijelo vrijeme držao u lijevoj ruci i počeo mahnito povlačiti obarač ali u nekakvom polu padu od iznenađenja, tako da su zadnji hici otišli negdje prema zvjezdanom nebu. I dok je ležao i govorio: Jebem ti travu... jebem ti travu... ubio sam čovjeka! – Tomo je opipao veliku maglajticu za pojasom i upalivši je podigne se u sjedeći položaj i uperi snop svjetlosti prema mjestu gdje bi onaj urinator trebao biti. Alooo – vikne Tomo – jesil' živ? Meeek... – začuje se tiho s druge strane. Jebemti sunce, biće sam mu pola glave odnio... jebem ti hollow point, da ti jebem... ajde ne miči se, eto mene da vidim što je bilo – reče Tomo ustajući i polako krečući prema izvoru zvuka. Tomo je bio u ratu i svašta vidio. Gledao je i kako mu se žena porađa. Jednom je i pijan Ladom prošao preko stada ovaca. Ali ovako nešto vidio je samo na filmu. Valjda je zato i ostao miran. Da je tamo vidio svoju ženu kako rađa sigurno bi se opet onesvijestio. Ispred njega na tlu ležao je humanoidan stvor, zelene boje, dugačak, mršav i velike glave. Duge tanke ruke držao je ispred sebe, u defenzivnom položaju, a ogromnim nebeski plavim očima žmirkao je postrance postavljenim kapcima. Tomo ga je nijemo promatrao. Bio je obučen u prozirnu, jednoličnu presvlaku iz koje su virile dvije dugoprste šake i poveća glava. Na lijevom ramenu jasno je bila vidljiva razderotina presvlake i plitka posjekotina iz koje je lagano curila žuta tekučina. Međutim, oko prepona čudnovatog stvora pa sve do koljena bila je zelena smjesa neugodnog izgleda, zarobljena prozirnom presvlakom. U jebote, usro se u gaće od straha – pomisli Tomo. I tu se sav strah rasplinuo. Biće je primjetilo da ga Tomo gleda u prepone pa se i samo pogledalo te se uz trzaj diglo u sjedeći položaj, a onda polako uhvatilo rukama za glavu. Je – li – ti – dobro? – upita ga Tomo glasno i razgovjetno.
A onda iz male plosnate kutije na lijevoj strani grudi ovog stvora izađu zvukovi: Ter niu zapi denzibaš uku. Stvor podigne pogled prema Tomu, malo nakrivi glavu i nakon malo detaljnog promatranja kaže: Niu zapi. Ber mici vuklo ljeljeri šezezezek hujnsik uku zapi denzibaš. A onda se opet iz one kutije začuje: Divni gobleni. Nažalost, moja ljama na dan pojede i do šest kvintala svježe lave. Ma o čemu ti to pričaš, jebo te usrani bog, jeli? – upita ga Tomo u čudu. Ter berzu, ter kofner, lili jeti mal uku fentilenkulkiter ibi bis – prevede spremno kutija stvoru. Stvor opet pogleda Toma pa se digne na noge i kaže: Mic punpak buziwensa groki huzur zapi denzibaš uku pikmas um deder. A kutija će na to: Kad si trudan stavi kundak ujutro u juhu i silna sluz će te obradovati, srečice. Pa Tomo posvijetli u onu kutiju što govori i reče: Aaaa... vidi... popušio si 9 mm u tu kutiju, jebote, spasila ti život. Uuuu... sik mic miu dernek jufete birim čurbi denzimuk – kaže kutija. Stvor se počne lagano ritmički tresti kad je čuo što je kutija rekla pa uvuće prst u onu rupu od metka u kutiji i sam sebi kaže: Kerumeeeee... guz miu oku polpomiketić nase waškama kitilofuki! I kutija spremno kaže: Narodeee, ako dijete pojede poveći katanac spremno je za izložbu! A onda se i Tomo počne lagano hihotati onako napušen i reče: Crkla ti je tehnika! A kutija će na to: Ubi kisko njunju fuf! Kad je stvor to čuo počne se tresti i roktati skupljenih kapaka pa prvo kaže: Riju mertike – što kutija prevede sa: Predivan ekcem – pa nastavi: Strup miki olf miu oku dernek denzibaš guz... guz uku tefkere nir kasuki – što kutija prevede sa: U poslovnoj klasi redovito ima i malo groblje... ali ne želim sad pjevati o tome. I dok se Tomo smijao prijevodu odjednom se nađe zarobljen i nepokretan u stupcu svjetlosti koji se spuštao iz crne neprozirne površine koja se odjednom pojavila iznad njih. Biće je bilo u drugom takvom stupcu i polako se uzdizalo prema crnini objekta. Koji je sad ovo kurac!? – preplašeno vikne Tomo. Zim suki nebilajka šoder!? – prevede kutija, a stvor se lebdeći počne tresti od smijeha i trzati dugačkim nogama koje su sad već skroz bile obložene onom zelenom smjesom. Kuru ipi kisko miu uku gertewensa tepsijamac mik neli belberegi kotor – reče stvor kroz smijeh, a kutija prevede: U proljeće, kad ljudi krenu daviti zubare, ti zacvili i uzmi nakratko šestar na tašte. I biće nestane u svjetlosnoj rupi, sva svjetlost nestane, Tomo se opet nađe oslobođen, a veliki crni disk ogromnom, jednoličnom brzinom bez ubrzanja odleti u niskom kutu i nestane u daljini. Tomo je stojao nepomično i slušao noćne zrikavce. Kad je osjetio miris marihuane, okrenuo je glavu i vidio napola izgoreni džoint kako stoji pokraj Glocka 17. Uzeo ga je i duboko potegnuo. Dok je ispuštao dim kroz nos neka ruka ga potapša po ramenu. Bio je to kontrolor Ante, velika nabildana životinja. Aha... pušiš drogu na poslu... ha ha ha... moj Tomo, ne gine ti otkaz... ajde daj mi onaj Glock, ne znam koji su ga kurac tebi takvom uopće i davali – reče Ante pobjedonosno. Eto ti ga tu negdje... u travi... nađi ga sam... a onda ga zavuci... duboko, duboko, duboko u dupe – sasvim mu mirno odgovori Tomo dok je odlazio. Ante se nakratko nećkao bili ga tuko... a onda se okrene i počne ubrzano, poput pseta, tražiti onaj Glock.
Post je objavljen 04.03.2005. u 18:22 sati.