Dobar dan... doviđenja... rekao sam svojoj plaći. Hebiga, nakupilo se računa pa ćemo idući mjesec i službeno živjeti od zraka. I ljubavi. Ali to je dobro, čeliči čovjeka. Još i danas se sjećam onih divnih dana kad je u frižideru bila poluprazna (ili kako sam je optimistično nazivao - polupuna) tegla krastavaca i pola table špeka, tko zna otkuda i tko zna otkada. Čak je i crni kruh bio luksuzna roba. WC-papira bi se uvijek našlo po kafićima i restoranima. Empirijskom metodom se utvrdilo da je voće fino i kad se digne s poda tržnice nakon zatvaranja. I zelena salata isto. Začudno je kako čovjek gubi osjećaj stida i morala kad pregladne.
Sada su ipak druga vremena.
Lijepo se jede, a malo se kreće. Pa se zaokružilo. Službeni naziv za takvo stanje je pretilost. Višak kolesterola ne smeta, dok ga službeno ne objave u labaratoriju za vađenje krvi. Bezvoljnost, depresija, ošamućenost i vrtoglavice se pripisuju poslu, stresu i brzom životu, a ne nekontroliranom unosu hrane. Obzirom na gro dvosmislenih i debilnih istraživanja kojim nas obasipaju burek, pica i hamburgeri su u ovome establišmentu i dalje svrstani pod zdravu hranu. Dapače zalomi se dana kada su to ručak, doručak i večera. I to upravo danim redoslijedom. Uz krafne za desert.
Za održavanje željene linije važno je piti i alkohol. Ali samo umjereno. Do šest pivi. Od litre. I ne da se može nego se i hoće. Ponekad u gluhim noćima huk vjetra mi iz tamnih dubina donese bolni jauk jetre. Bubrezi se odavna ne javljaju. Uništeni i isušeni leže stisnuti iza žućne kesice i čekaju transplantaciju. Ali za potrebe ovog teksta to i nije najbitnije, već činjenica da ovakva umjerena konzumacija alkohola u kombinaciji s hranom iz prethodnog odlomka dovodi do nevjerojatnih promjena u fizionomiji. Pimpeka sam zadnji put vidio uživo 23.8.2003.
Pri održavanju u pravoj formi važno je i kretanje. Posebice sport. Od kretanja imamo šetnje po Billi, i nošenje vrećica iz dućana. Teška je to, ali i ispunjujuća, aktivnost. Sport u pravilu imamo na TV-ekranu uz namirnice iz prethodna dva članka. Prihvatljivo je još kartanje (remi, vist) i društvene igre (skrabl, pikšneri), uz konzumiranje namirnica iz prethodnog članka, naravno.
Sada su ipak druga vremena.
Barem dok ne krenu rate za kredit.
Jedino je zabranjeno čitanje Vite, Doktora u kući i sličnih časopisa, jer nakon čitanja istih svaki prosječni hipohondar, među koje se ubraja i vaš skromni autor, ima barem 8 (slovima:osam) novih bolesti, među kojima su prema redu važnosti jedan teški moždani udar, bulimija, i unutrašnje krvarenje, zbog čega drugi dan obavezno ide po uputnice za tri-četri specijalista. I nikad više ne jede Kivi ili stoji na jednoj nozi.
P.S.
Želite li pomoći Jou da nastavi živjeti životnim stilom koji će ga u tridesetšestoj dovesti do četvrtog srčanog udara, svoje donacije možete uplatiti na račun ZABE br.59384750, a emajle podrške šaljite na vevevetočkajoemajstoremitevolimomajmuntočkahr ili na link pod nazivom nabaci nešto svoje koji se nalazi odmah ispod linka pod nazivom nabaci nešto svoje, ali ovog drugog, jer se onaj prvi nalazi iza onog prvog. U biti možete se linkati na bilo koji, jer sam tako napravio bubući sam informatički mag i znalac prve klase. I ako ste mislili da su mi uši kao prase, pogriješili ste jer nisu i ... khm... u biti šaljite pare točka...
Post je objavljen 04.03.2005. u 15:34 sati.