Kao i u slučaju drugih Marijasovih romana, već prva rečenica knjige “Sutra u boju misli na mene” kazuje mnogo, možda i previše: "Niko nikad ne pomišlja da će se zateći sa pokojnicom u naručju i da više neće videti lice čije pak ime pamti." Nakon te rečenice Havijer Marijas još jednom spiralno odmotava sudbine likova koji često saznaju i ono što nisu hteli, dok hipnotičkim dejstvom takve proze čitaoca uvlači u čaroliju iz koje, sve i da hoće, ne može tek tako da izađe.
Post je objavljen 04.03.2005. u 14:13 sati.