Neka vas ne preplaše stihovi ispod, ne, nije odlutao i ne, nije me razočarao, daleko od toga. Igrom slučaja ostadoh sinoć opet do kasno (rano) budna, a kao i obično, u to vrijeme dobijem poetsku ovulaciju! ;)
Što se naslova tiče, i tjedan sjete je u pitanju. Nekako sam se ovih noći s guštom prisjećala dogodovština koje smo proživjeli zajedno. Ma, znate, nedostaje mi jako puno...Od sutra u jutro se nećemo nikako čuti 7 dana u komadu, a možete li zamisliti kako to utječe na vezu koja je inače eksplozija emocija i dodira. Da..baš primjeren i točan opis. A tek za 7 dana ćemo se i vidjeti..pa taj 7. dan iščekujem...
šačica tuge + šačica radosti = konfuzno stanje u pol 5 u jutro ;)
Inače, par riječi o mom piskaranju na blogu.
Tko kaže da zvjerke ne mogu naći zajednički jezik sa ljudima ;)
Šalim se, možda i ima nečeg vučjeg u meni, izgleda da ćemo to zajednićki i otkriti.. Noć je postala moja hrana, a hrana energija za neumorno prebiranje po skrivenim kutićima intimnog svemira.
I lijepo je podijeliti svoju najdublju intimu na ovakav način, a ostati svoj. Kužite me?
Već par dana dajem vam dio sebe, a svejedno ne osjećam da mi nešto nedostaje. I poseban je osjećaj znati da se netko u tim stihovima prepoznaje, da me razumije...
Stvarno, poseban osjećaj..
I onda, nisu li emocije najsnažniji pokretač? ;)
Post je objavljen 04.03.2005. u 05:12 sati.