Ja sam od onih ljudi koji rado i često peru zube. Prva stvar koju činim kada se probudim i odbauljam u kupaonicu je da uhvatim četkicu za zube, često i zatvorenih očiju. Stavim pastu na četkicu i usput perući zube stavljam grijati vodu za nesicu, provirujem na balkon da vidim kakvo je vrijeme vani. Tek poslije pranja zubi idem se popiškiti, ma koliko mi mjehur bio pun.
Isto tako, ne mogu zamisliti da idem u krevet bez da operem zube. Pa ni na popodnevno kunjanje. Bez obzira na to u kakvom stanju i u koje doba ili nedoba došla kući, nema nikakvih izgleda da odem u krevet bez da operem zube i skinem šminku s lica...čak mi se nekada zna desiti da legnem bez tuširanja, rijetko, i obično nakon neke burne terevenke...ni ne pamtim, nažalost, kada se to zadnji puta desilo. Zube perem i nakon jela kad god sam to u prilici. Nakon ćevapa, doduše, a nema boljih ćevapa od Fadilinih, vjerujem da će se moji sugrađani sa mnom složiti, eee...ja ćevape ne mogu jesti ako se ne najedem luka - tada, avaj, pranje ne pomaže! Kako kaže narod, poslije je**** nema kajanja, a poslije žderanja luka nema načina da ne bazdiš kao tvor. Srećom, ja na poslu nosim masku.
Zube perem sa Sensodyne pastom za zaštitu desni i uvijek hladnom vodom. Zato sam jutros skoro doživjela infarkt. Naime, već nekoliko tjedana mi je četvorka gore lijevo lagano osjetljivija na hladnoću. Na njoj je akrilatna plomba koja je vjerojatno prestala «dihtati». Ja rado i često idem zubaru, moja je zubarica ujedno i moja draga prijateljica M. Idem barem jednom mjesečno, ako ništa drugo onda barem malo protračati i očistiti malo kamenca. No, priznajem, posljednja dva mjeseca nisam imala vremena za skočiti kod nje. Posljednji puta smo se čule kada smo si čestitale Novu godinu.
Jutros sam kao i obično krenula prati zube, i kada sam ih htjela isprati sa hladnom vodom, probola me oštra bol, ravno u mozak, mislila sam a ću pasti mrtva pored umivaonika. Nisam mogla čak ni vodu ispljuniti pa sam progutala pola pjene i mjehurića, bljakkk... Kada sam došla k sebi, isprala sam usta sa mlakom vodom, drugo mi nije preostalo.
Čim sam došla na posao, nazvala sam M. Javila mi se neprepoznatljivim glasom. Leži kući, gripozna...nada se da će do ponedjeljka biti ponovno u sedlu.
Srećom, nije mi ništa hitno, do idućeg tjedna mogu sačekati. Ne želim ići negdje drugdje, jer u M. imam neograničeno povjerenje.
M. poznajem više od 15 godina. Iskreno, čak se ni ne sjećam detalja kako smo se upoznale, znam da je to bilo u nekom ovećem društvu doktora i stomatologa. U to doba sam taman prestala pripadati studentskoj stomatologici, pa mi je kada smo se upoznale netko nahvalio M., a ja sam je pitala da li prima nove pacijente (tada je bila još u «društvenom» sektoru), ona je pristala i tako sam počela dolaziti k njoj. Ja volim odlaziti stomatologu...nevjerojatno me opušta stolica i gledanje u svjetlo. Osjećam se kao hipnotizirano, mogu podnijeti bol, a moja prijateljica ima i vrlo laganu ruku, no obzirom na nježnu građu, poprilično je jaka. Kada mi je umnjak krivo rastao, i kada sam imala užasne neuralgične bolove, M. mi je uspjela izvaditi ga, korijen po korijen, i pri tome se doslovce preznojila. Pri tome ja cijelo vrijeme gotovo da nisam osjećala bol, samo manipulaciju. Jednostavno naučila sam se na nju, osim što me izživcira kada mi usta natrpa tamponima i sisaljkama, pa mi nešto kaže i čeka odgovor...grrrr...čini mi se da ću morati naučiti jezik simbola kojim se koriste gluhonijemi (iako sam o tome već razmišljala u drugom kontekstu, i mislim da bi vrijedilo naučiti ga, samo se moram raspitati gdje i kako).
Privatno, M. je totalno neobična i otkačena žena. Ima vrlo istančan smisao za kozmetiku, zna se prekrasno našminkati, no što se odjeće tiče...katastrofa!!! Što god obuče, makar bilo firmato i preskupo (a novaca joj definitivno ne nedostaje), ili joj ne stoji, ili je čini prestarom ili je totalno demodirano. Obožava nekakve kompletiće od gamoša, nemoguće suknje, balonere i cipele i čizme koje ne mogu svrstati nigdje. Da stvar bude još gora, jako je lijepe građe, nježnih crta lica, kratke kose, skladnog sitnog tijela, pa si može priuštiti nositi što god joj padne na pamet...no, ne pada joj ništa pametnog, nažalost. I tu je nepopravljivo tvrdoglava, ne prima savjete, sve čini po svome.
Također, posebna su joj strast mlađi frajeri. Ona je srednjih četrdesetih godina, i u posljednje vrijeme je sama.
Prije nekoliko godina živjela je u ozbiljnoj vezi sa zgodnim tipom desetak godina mlađim od nje, vlasnikom jednog poznatog restorana, u kući blizu mora. U nekoliko navrata je pokušala zatrudnjeti, no nije uspjelo. Završilo je tako da ju je lik prevario sa njenom zubnom asistenticom, prilično bezličnom mladom curom koja je odmah ostala trudna i sa kojom se oženio. Nakon njega je u njen život ušao mladi policijski inspektor koji je otprhuo taman kada ga je uspjela «civilizirati» i kada se naučio na lagodan život, lijepu garderobu i skupi muški akcesoar.
Onda je M. puknuo film...prodala je kuću, kupila novu, prekrasnu, ogromnu u šumi u prigradu, novi srebrni Mercedes dvosjed, 230 i neka slova (SLK,provjerila sam) i rotweilera. Smirena je i čini mi se sretnom, uzgaja rododendrone...
Nadam se da će M. brzo ozdraviti da mi zubić popravi. No, bez obzira na to, želim joj uvijek sve najbolje, ona je draga i senzibilna osoba...usprkos lovi nije bahata i odbojna (kao što znaju biti i oni puno «lakši» od nje), zna cijeniti sitnice i male stvari koje vrijede puno više nego što mislimo.
Eto, danas je izgleda, počela sezona kiša. Ako ponovno ne zasniježi, a sve prognoze govore o snijegu sutra u cijeloj zemlji. Baš lijepo, ja idem u Istru. Možda me zamete na Učki...
No, ako prođem, može dalje nastaviti padati..ne bi mi teško pao vikend u Istri. Uostalom, tko zna, možda doista ostanem preko Učke cijeli vikend, sve su opcije još otvorene...Jedno je sigurno – definitivno neću ostati gladna. Planirana je fina papica...mmmmm....a možda i koji dobar «komadić», nikad se ne zna, hehehehe...
Post je objavljen 04.03.2005. u 00:18 sati.