I wasn't lost - I'm pretending for a laught
Kaskadni svjetovi svjetlucaju
dok se razmimoilazimo među ljudskim očima.
netko zove
Daj mi jedan dan.
U parku igrajmo se kad krugovi se valjaju preko minuta.
Poroznost isplutava i upija svijet izvan krugova- duž ceste,
duž neba, duž onkrajka.
netko zove
Čekali smo trenutak koji se prelama u prstima.
Sjedili i čekali.
Tamo je svijet, i tu je svijet, ovo je gdje želim biti, daj mi dan.
Još dan, prije nego zatvorim pokrove misli- dan.
Razapnimo šatore i gađajmo se oblutcima.
Daj mi dan..
A onda skačimo bez padobrana i vrištimo od smijeha.
Dok padamo, zatvorimo oči, raširimo ruke jer to je trenutak :
"in my place, I was lost...come back and sing it to me...in my place, I was lost."
Klaunovi neba i prašnjave ulice blistaju od ushita.
"driven by a strange desire, unseen by the human eye"
Budi se, već predugo te grle kukuljice svile.
Budi se!
Post je objavljen 03.03.2005. u 23:51 sati.