Opet je me pohodio Lagan,
Mame me čestice prašine i iskre svjetla,
I pričam sebi kao da sebi i pričam
Najljepše što znam
Jer slušati umijem.
Igre su Laganove lakopere
Poput sjene i povjetarca
Potrebne ali neuhvatljive
Sveprisutne i bliske
U ozbiljnosti neprimjetne
Trenutak je Laganovo vrijeme,
On u njemu biva i sniva
I njime se igra
A meni se žuri
Kao da je trenutak stvar vremena
I da mogu stići u vrijeme
U kojem Lagan smišlja igre
Ne bih toliko uživala
Koliko sada dok ih iščekujem.
autorica: Lego
(05. 08. 2004.)
Post je objavljen 03.03.2005. u 23:45 sati.