Dobila sam novi posao u The Foundling Museum u Londonu. Pocinjem za mjesec dana jer mi je to otkazni rok. Sad jos samo cekam da mi posalju ugovor i so long, suckers, odoh ja. Tako mi je danas jedan od kolega pokazao clanak o muzeju. Procitala ga ja: nisam ni znala bas puno o Thomasu Coramu koji je ustanovio the Foundling Hospital 1739. Covjek je ustanovio prvo zvanicno sirotiste za nezbrinutu djecu (citaj: nezakonitu). Bila je jutros reportaza na radiu, jedan penzic volonter iz ovog sad muzeja gdje trenutno radim me je specijalno bio nazvao da nek si nastimam radio na BBC Radio 4 (bless him). Tuzno, stvarno tuzno kako je moralo bit zenama koje su morale ostavit svoje bebe jerbo nisu imale nikakvih drugih mogucnosti. Bilo je i siromasnih, a bome bilo je i aristokratkinja. Navodno da je tamo doveden i nezakoniti sin Charlesa Drugog (kralj koji je bio na vlasti sredinom 18. stoljeca), koji je umro nakon mjesec dana. Najpotresnije od svega mi je to sto su majke mogle ostavit kakav memento za dijete (recimo, ako ga je htjela natrag onda je taj memento bio kao dokaz da je to njeno dijete u sirotistu, nesto kao osobna iskaznica), ali dijete to nikada nije dobilo (ukoliko se majka nije vratila), tako da nikada nije znalo za to. Kakva je to stigma morala biti: da si nezakonito dijete. Kada je direktorica muzeja pokusavala potrazit neke od zadnje djece koja su tamo bila da bi ih uslikala i cula njihove price, (sirotiste je zatvoreno pedesetih godina 20. stoljeca), jedan od “sirotana” (kojemu je danas pedeset i nesto godina), joj je rekao “I don’t want my neighbours to know”.
Muzej je ustanovljen 1998. u sklopu Coram obiteljske fondacije; trenutno je zatvoren zbgo preuredjivanja (cak je Paul Getty, koji je umro prosle godine: to je onaj koji je bio ozenjen za Talithu, dao par milijuna funti za troskove preuredjivanja), a ponovo se otvara 15.6.
Post je objavljen 08.06.2004. u 20:07 sati.