eo upravo sam sjedila u sobi, vani mrak, meni popaljene svijeće kad odjednom moj savršeni mir prekida zvonjava telefona i pomalo iritantno kreštavi glas moje best frendice...nakon ''pa di si kujo'' pozdrava dolazi opće poznato i jako uoptrebljivano ''šta ima???''..
Onda sam skontala neke stvari...znam da su ljudi komunikativna bića i sve te pičke materine...ALI zašto postavljaju jebeno glupa pitanja koja nikog nezanimaju?! I još bolje, ako počneš pričati šta je bilo, ljudi će te prekinuti u pola da ti ispričaju neki svoj ''vrloooo vaaažan'' događaj...strašno..
A o dvoličnosti da nepričam....svi se mi izdajemo kao iskreni, pošteni i bla bla bla ljudi, ali svi smo mi ali baš SVI dvolični...bar u ponekim situacijama.. A što znamo iskorištavati odvratne situacije da nešto okrenemo u svoju korist-o tome da ne pričam...
npr. Mojoj frendici je mama umrla (R.I.P.) i to nedavno, iskreno rećeno tu curu skoro nitko nije blago rečeno mogao smisliti jer je bila jena od onih najgorih tračara....i čim joj je mama umrla, svima je ona uvijek bila dobra, svi će joj uvijek pomoći kad bude trebala nešto i bla bla bla..
I tako...dok su tjedni prolazili, ona je sve više odavala počast ljudima koji su ju prije izbjegavali u širokom luku, a nas koji smo oduvijek bili uz nju ko jebe...
Ok, mislim da sam dosta danas pisala, sad me počinje PMS derat...krasno...sad ću provest nadrkana cijeli dan..
Post je objavljen 03.03.2005. u 18:52 sati.