Marketing
Komadić 03.03.2005.
Jutro je. Yuriko otvara kapke i pušta svoje oči da prime sliku ovog svijeta. Sve je isto. Njena mala soba, lampa u kutu, njena stolica...dobro je, preživjela je noć. Ustaje iz kreveta i ide prema kupaonici. Dok prolazi pored velikog ogledala čini joj se da sebe ne vidi u njemu. Vraća se, staje mu nasuprot i pali veliko svjetlo.
-Huh!!!!
Sve je tu... polica, zidovi, slike, vrata od sobe ali nema Yuriko. Spušta pogled na svoje noge, ruke, opipava lice...ona je tu ali ogledalo ju ne prikazuje.
Otrčala je do malog ogledala u kupaonici. Promatra.
-Gdje sam? Što ste mi učinili?
Negdje u stanu ona ima čekić. Traži ga, baca sve što joj se nađe na putu.
Našla ga je u drvenom sanduku u dnu hodnika.
Trebala joj je samo sekunda da saspe veliko ogledalo u tisuću komada.
Vidim da još i sad sjedi tamo međ' onim silnim staklom. Pokušava naći svoj lik u nekom od komadića.
Post je objavljen 03.03.2005. u 21:30 sati.