Kad sam smišljao naslov današnjega teksta, prisjetio sam se aforizma Stanislawa Jerzi Leca (1909-1966), vrsnog poljskog satiričara, kojeg sam odmah iskoristio kao naslov. Budući da se baš i ne pouzdajem u pamćenje išao sam provjeriti. Dakle, memorija pamćenja me još služi. Točno tako glasi taj aforizam. No, da. Vrag mi nije dao mira, pa sam listao knjigom i ponovo se susreo sa sjajnim Nepočešljanim mislima, britkog i duhovitog Poljaka. Zato sam odustao od svoga teksta.
Vjerujte, ovo što slijedi znatno je bolje!
U mladosti su ljubavnici uvjereni da bi se voljeli kada bi bili istog spola, u starosti – da se ne bi mogli zaljubiti kad bi bilo različitog.
Zašto bi ljudi morali biti mudri? U trenutku oplodnje ne padne vjerojatno ni jedna mudra riječ.
Štogod je žena lakša, teže ju je dići kad padne.
Zaronio sam jednom u optimizam. Jedva su me spasili.
Zauzimam društvenu poziciju. Protiv koga?
Protiv koga mislim? Protiv tih što mi brane.
Optimistična i ponosna rečenica – Sve je moguće! – užasava.
Perspektiva: poneki su manji izbliza nego izdaleka.
Teorija ubija praksu na taj način da praktičari ubijaju teoretičare.
Taj koji je izbio na vrh društvene ljestvice često zaboravlja zbog čega je tamo pošao i tko ga je poslao.
Bakterije? Sitnica.
Ne volim narod koji se ne može podijeliti na ljude.
Iz iskustva strijelca: velike je teže pogoditi negoli male.
Kako se treba držati kad policijski pas maše repom?
Lakše se oprašta narodu kad pogriješi nego pojedincu kad je u pravu.
Hoće li se čovjek bilo kad uzdići do tako visoke moralne razine da će prestati izrabljivanje strojeva od strane čovjeka i mi strojevi počnemo raditi sami na sebi?
Šovinizam je tako plosnat da se utisne svugdje.
Najbolje podmeću noge kepeci, to je njihovo područje.
Kepecu se valja nisko klanjati.
Ne slažem se s matematikom. Smatram da zbir nula daje prijeteći zbroj.
Da bi ga planina ugledala, puzao je koliko je god mogao.
Svaki vijek ima svoj srednji vijek.
Putokazi stoje na mjestu.
Kada od radosti poskočiš u zrak, pazi da ti netko ne izmakne zemlju ispod nogu.
Tražimo osmosatni dan mišljenja!
Iz niza nula lako je napraviti lanac.
Siti smo tuđe nezasitnosti.
Drama našeg vremena donosi tantijeme svojim autorima.
Angažirana umjetnost? Od strane koga?
Novost: nevidljiva brnjica!
Držao sam sreću za rep. Otrgla se, ostavivši mi pero kojim pišem.
Ponekad netko, izmoren pobjedom, odmara se u fotelji vlasti.
Misli nekih ljudi tako su plitke da ne sežu ni do njihove glave.
Nadam se da vam se sviđa ovaj izbor. Štoviše, nadam se da ćete ga i proširiti.
Post je objavljen 02.03.2005. u 22:51 sati.