Evo me natrag opet nakon kraćeg lijepog i burnog boravka u domaji. Naravno puna sam dojmova, neki su uvijek isti, neki novi ili drukčiji. Ali ono što mi je ostalo ovoga puta kao tema kojima se moje sive stanice bave je vječno pitanje iskustva. Naime, moj g. Otac meni zna onako u razgovoru umjesto odgovora ili nekih naših različitih viđenja samo reći: "Slušaj roditelje da ti bude dobro na zemlji", kao parafrazu četvrte Božije zapovijedi koja izvorno glasi POŠTUJ OCA I MAJKU DA DUGO ŽIVIŠ I DOBRO TI BUDE NA ZEMLJI... Ja stvarno poštujem svoje roditelje, cijenim njihov trud i nesebičnost, odricanja koja su napravili zbog svoje djece i mislim da nema požrtvovnijih roditelja od njih. Ali ih ne slušam baš uvijek, točnije, saslušam ih uvijek i ako mi se nešto čini logičnim, mudrim i sl. složim se s time ili prihvatim, ali ako mi nešto nije u skladu s nekim mojim razmišljanjima, nema toga zbog čega bih neki njihov stav prihvatila. Pa čak kada mi spomenu to famozno iskustvo. Naime, ja smatram da iskustvo samo po sebi, proživljeno kao neki splet okolnosti kroz godine, ne znači odmah i neku pouku, tj. ne mora u sebi sadržavati refleksiju nekog novog znanja i ne podrazumijeva univerzalnu poruku za sve ljude. Istina je da stariji ljudi imaju više iskustva, ali to ne mora nužno značiti da su zbog toga pametniji, mudriji i da svoj život obogaćuju tim novim saznanjima koristeći ih u daljnjem životu. Evo i nekoliko primjera koja imam baš iz domaje i mog zadnjeg posjeta zavičaju. Jedna moja bivša susjeda, koju sam tih desetak dana sretala, ima troje djece. Zadnji dečko je par mjeseci stariji od moje djevojčice. I razgovaramo mi tako o djeci i načinu prehrane, navikama i sl. I ona se ne može načuditi kako djevojčica s godinu dana još pije umjetno mlijeko, kad je ona svom malom dala pravo mlijeko sa šest mjeseci, s osam je jeo grah i rebarca (jest da joj se par puta skoro udavio, ali to je sve normalno) i tako sve u tom stilu. A najveći argument je, naravno, to što je ona jedna iskusna majka, pa onda to pretpostavljam znači da ako imaš iskustva ne možeš raditi istu grešku tri puta, već ti to iskustvo daje za pravo da sve radiš najbolje, jer su starija djeca živa i zdrava i ništa im ne fali. Drugi primjer je moja bivša učiteljica hrvatskog jezika iz osnovne škole. Žena koja mi je posebno draga, ne samo zato jer mi je hrvatski bio uvijek najdraži predmet, već zato jer je od kada ju ja pamtim zračila optimizmom, uvijek zgodna i otvorena. I sretnemo se mi i pitam ja nju kako je, a žena otvorila srce i kaže kako je bolesna, popucala po svim šavovima, kako ima dobrog muža koji ju voli i ona njega, ali već preko dvadeset godina žive sa njegovim roditeljima, sve su s njima zajedno stvarali, oni su dobri ljudi, pomagali u podizanju djece, ali majka je glava obitelji, glavna u svemu, a ona je uvijek sve gutala da bi nakon svih tih godina shvatila da se udala za maminog sina koji majci nije nikada ništa rekao, a kamoli se posvadio s njom. Izvukla sam iz oba primjera samo ono što me zanima, ne ulazeći u vječne teme načina odgoja djece, savjeta roditelja (vrlo je malo onih koji će vam priznati da su napravili pogrešku i reći da ju vi ne morate ponoviti ako se potrudite – najčešća varijanta je kako su to geni, narav i sl. i ništa se tu ne može učiniti) ili još valjda vječnijeg pitanja života sa roditeljima supružnika. U oba slučaja žene imaju iskustvo... pa se pitam bih li trebala i ja činiti kao one, jer su to ipak iskusne žene? Naravno da ne bi, i to je svakom jasno, s time da prvi primjer nije tako drastičan i zapravo ostavlja prostora za dobar ishod, jer dijete koje jede grah s osam mjeseci stvarno može biti zdravo i sretno dijete (što mu od srca želim). Ali tko će me uvjeriti da je to dobro zato što tako radi jedna iskusna majka s troje djece? A što je s mojom učiteljicom koja ima svoje kćeri odrasle u opisanoj situaciji. Pretpostavljam da će ih poučena svojim iskustvom upozoriti da u svojim brakovima ne pristaju na zajednički život sa svekrom i svekrvom (ili samim roditeljima), bez obzira radi li se o najdivnijim ljudima na svijetu. Nadam se da će barem njezino bolno iskustvo biti dovoljno za slijedeću generaciju. Pa se pitam koliko još ima takvih situacija ili stavova u kojima bi ona opet išla protiv sebe ili donijela krivu odluku? A možda je baš ta svoja uvjerenja prenijela na svoju djecu, koja su slušala iskusnu i stariju majku. Naravno da nisam pobornik toga da se ni u čemu ne sluša roditelje, naročito do punoljetnosti i života pod istim krovom, samo me smeta što se to famozno iskustvo nameće kao nešto samo po sebi jako pametno i dobro, neko mjerilo kojim se frustrira mlađi sugovornik koji još nije imao vremena steći to isto iskustvo. I jasno mi je da se želi zaštiti svoje dijete, pa mu se navedu i pozitivna i negativna iskustva i to je u redu ... samo mislim da to nabijanje iskustva na nos može biti često kontraproduktivno. I za kraj, dragi gospodin otac, hvala na svim savjetima potkrijepljenima životnim iskustvom i jedan ispravak od tvoje tvrdoglave kćeri. Četvrta Božija zapovijed ne kaže "slušaj roditelje", već "poštuj roditelje", a vjerujem da ćeš se složiti sa mnom kako je Biblija knjiga života puna raznih iskustava, pa ne vjerujem da bi ta razlika bila slučajna. Nadam se samo da ću se i ja jednako dobro nositi sa svojom djevojčicom kao što se ti i gospođa majka nosite sa mnom. Voli vas ona koja vas poštuje, ali ne posluša uvijek.
Post je objavljen 02.03.2005. u 22:02 sati.