I tako, moj je blog izazvao reakcije kod samih aktera priče. Kontroverzne, naravno, jer je Suri frizirao navedene činjenice da uljepša priče koje je pričao protagonistima koji još nisu vidjeli integralne verzije teksta na domeni. – Netko piše na webu što se događa u Rockatanskom – dok je ispijao kavu jučer navečer tajnovito urotnički Suri je izjavio pred začuđenim licima Buča, Vojka i Vite. U prvom momentu im nije bilo jasno o čemu je točno riječ i što bi to sada trebalo značiti, ali ubrzo su shvatili. No, i dalje je pitanje ostalo visiti u zraku jer nisu mogli dokučiti tko je autor. Baš u tim trenutcima sam ušao u lokal, a u zraku se osjećala prisutnost postavljenih upitnika. – Jesi li ti čuo da netko piše događaje iz Rockya na internetu? – momentalno me je direktno priupitao Buč. Nasmijavši se, odgovorih – Da, ja pišem. E, tek im sada nije bilo jasno tko laže, a tko govori istinu. Ja ili Suri. Buču je odmah bilo sumnjivo kako sam tako brzo potvrdno odgovorio, te je sumnjao u moju vjerodostojnost, dok su ostali slušali. Suri se je cerekao. Svo vrijeme razgovora svirao je kultni prog rock album Argus – Tangerine Dreama. Konačno su shvatili da sam ipak ja autor, a da Suri priča sranja. Rekao sam im, također, i to da čim se spominju imena sudionika pojedinih događaja i same izjave istih, situacija je benovolentna - Tekstovi su krajnje benigni, zabavnog karaktera. I tada su počele varijacije na temu, što bi to trebalo još napisati. Ali, o tome drugom prilikom…
Post je objavljen 02.03.2005. u 20:38 sati.