Eto ga, dočekali smo i taj dan. Izašle su novine "24 SATA".
Ajmo reklamica:
"24 SATA" – DNEVNE NOVINE NOVE GENERACIJE
Tako nešto svaki pravi čovjek i građanin mora iskomentirat.
Daklem, kao što ste mogli naslutiti ja nisam taj i takav. Zato ću danas pričati o lizalicama. Ne. Šalim se. Danas ću pričati o žvakama. Ili žvakati o pričama. Još nisam siguran. Ali sam siguran da bi mogao žvakati žvake 24 sata dnevno. Mada mi se u nekim trenucima čini da one mene žvaču.
Sve je počelo još davno. Rodio sam se kao vrlo mali i nisam mario za obične dječje stvari. Jedva sam čekao da mi narastu zubi kako bi mogao žvakati proizvod od kaučukovca pomiješan sa sladilima, koji, uz prirodne konzervanse koje su izmislili kemičari, sadrži i čvrstu tvar (koja je uvijek značila – bolje da ne znate šta sadržava). Navukao sam se preko bubble double (babl-dabl), čunga lunga i onih krasnih malih žvaka u obliku cigareta, koje nas majčinski nježno uvode u svijet pušača. Ima li išta ljepše od pogleda na malog Ivicu kako u birtiji Kod Mome ponosno puši žvaku-cigaretu kraj svog pijanog oca koji u isto vrijeme uz šestu pivu slini Drinu, koju će u novije vrijeme zamijeniti Kolumbom ili Stošom.
Neimenovani doktori koje neću imenovati jer sam ih upravo izmislio kažu da je žvakanje posljedica prvih kontakata djeteta sa stvarnim svijetom. A preko čega drugog negoli preko majčine bradavice ili u novije vrijeme posude za izdajanje. Da, učenici moji, natezanje majčine sise je prvi i glavni uzrok kasnije sklonosti pušenju. Majke su krive što duhanske industrije moraju na paketićima pisati da se od cigarete može umrijeti. Trebalo bi strogo kazniti te neodgovorne vještice, što nevinoj i neupućenoj novorođenčadi, i bez njihove suglasnosti, daju da cuclaju mlijeko iz sise. Trebalo bi im preko grudiju napisati da dojenje može uzrokovati mnoga kancerogena oboljenja, utisnuti markicu ministarstva financija, a djecu odma počet hraniti kobasicama, ćevapima, tartarskim odreskom ili biftekom, ovisno o staležu. Uz možda malo zelene salate.
Ali otišao sam malo s teme pa ću se (zrr- zrr- rrr- vrr- zrc) vratiti na početak.
Super su mi žvake mada ih sada koristim više kao četkicu za zube negoli za pravljenje balona i druge oblike uživanja. Orbit, Winterfresh, Menta fresh, Ice fresh, Fresh fresh, i sl... I rijetko mi se u zadnje vrijeme dogodi da natrpam četri pet čunga lungi u usta pa ne mogu ni disat ni pričat ni pravit balone, ali sam sretniji od preseta u malo blata, lije među kokošama (naziv posuđen od kolege Letice) ili mungosa u leglu tek izleglih anakondi. Žvakanje mi sve više postaje automatska aktivnosti, nestao je zanos, dječja radost i iskreno veselje. Ponekad mi se čini da sam postao ovisnik, pa nabavljam žvake kod dilera, te ih, nervozno se tresući, trpam u usta, samo da osjetim dah mentola. Kako li sam samo dopustio sam sebi da se dovedem u ovakvo stanje? Da se spustim ovako nisko.
Razlog bi mogao biti to što sam se otrgnuo od majčine sise. Daklem, od kad sam se ostavio pušenja i odbacio iza sebe arhetip dojenja, žvaka mi je osim obitelji, posla, rodbine, prijatelja, hobija, hrane, pive, kompjutora, nogometa, skijanja, kina i kazališta, u biti, jedina utjeha.
Zato i vas savjetujem - čitajte 24 SATA, jer su to dnevne novine novih generacija dikobrazovih ispljuvaka i mentalno retardiranih činčila. Nećete pogriješiti, jer se s njima puno bolje čisti guzica negoli s tvrdim i hrapavim papirom Večernjaka. Ili nedaj bože Jutarnjeg.