Volim te. Volim tog čovjeka kilometrima udaljenog od mene. Volim štp imamo mogućnost misliti, sanjati, plakati, smijati se, hodati ravno ili se popikavati, volim što nekada na cesti ima leda, što nije uvijek suho, volim što nas život nekada opominje, sve to volim, jer je to put ka kvalitetnom trajanju. Da bi naučio obrisati nos moraš prvo kihnuti,
"moraš poljubiti puno žabaca, kao bi konačno poljubila princa". Život je traženje, hod po prašnjavom putu...ali ideš ako slijediš Svjetlost ili još bolje, ako slijediš svoj put, ne razmišljajući o tome da li je nečiji put ispravniji od tvoga. Ti želiš baš ići tim putem i to je najveće DObro. Učiniti sebi dobro, jer tada će biti dobro i svima oko tebe. Moja djeca imaju moju bezgraničnu ljubav, jer ja beskrajno volim Michelangela. Volim ga i dok razmišljam o njemu prepuna sam ljubavi, ona izvire iz svake moje riječi, iz svakog mog pokreta. Noćas dok je sin provodio noć između jave i sna, s temperaturom ili bez nje - ja sam budno pratila svaki njegov dah i bila prepuna misli o tebi, moj Michelangelo. Volim te...dotičem te mislima, kada trenutno ne mogu drugačije i volim te...beskrajno te volim...
Post je objavljen 02.03.2005. u 14:03 sati.