Mnogi smatraju da je moja frendica Marki jedna vulgarna ženturača, koja misli samo na seks. Nije točno. Ona, na primjer, često razmišlja o apstraktnim temama i veoma rado čita, osobito kad joj u isto vrijeme krepaju kompjutor i video. Ako ima išta za čitanje pri ruci, što obično nema, a tko bi klipsao do knjižnice? I čemu, kad sam ja blizu?
"Treba mi knjiga. Stručna", objavljuje važno Marki dok čeprka po mojoj polici, "koja mi može rasvijetliti značenje jednog sna."
"Jung? Freud? Sanjarica?"
"Ma ne! Pazi, prisnilo mi se da prolazim kraj parka i ugledam super komada, kako šeće peseka. Ugodno popunjena, impozantnog poprsja, bujna kosa ofarbana u pramenove, gospodarska faca i prodoran pogled, taman - moj tip!"
"I nosi četvrtaste očalice, a pesek je bijela pudlica?"
"Da, kaj s tim?"
"Znam je, to je naša nova susjeda. Čim smo se upoznale, posudila je od mene Dijetnu kuharicu i još mi je nije vratila."
"Ne", pjeni se Marki, "to je san! Samo san! I nema veze s tobom, ni sa susjedima, niti s tvojom kuharicom. Dakle, s obzirom da sam svjesna da sanjam, hrabro joj prilazim i predstavim se. Bacam komplimente svim dijelovima njezine pojave, ne pitajući se jesmo li na istoj frekvenciji ili se možda upucavam strejtuši? Na javi si takvu nepromišljenost ne bih nikada dopustila, ali kako smo u snu - vodi me samo jedna misao: moram je imati, odmah! Obuzeta ludom željom da stavim ruke na nju, kažem da sam po zanimanju maserka i ponudim besplatnu uslugu. Ona oduševljeno prihvaća i slijedećeg trenutka smo u njezinom stanu, a ja istovremeno drhtim od sreće i strepim od pomisli da bih se sad mogla probuditi. Susjed...ovaj, žena iz sna se skine i legne na krevet, ja nauljim ruke i premda o masaži nemam pojma, spremno počinjem, s odvažnošću koja je moguća samo u snovima. Prvo je lagano dodirujem vrhovima prstiju, pa malo čvršće dlanovima i baš kad sam se naumila osloboditi svoje odjeće i brzo, prije nego se probudim, upriličiti masažu cijelim tijelom, na vratima se iznenada pojavi njezin muž. Ona me smeteno predstavi kao maserku, a tip reče: "Izvrsno! Baš me vraški bole leđa! Zato sam i došao ranije s posla." I eto ga, već se skida, gura ženu s kreveta i nalegne pod moje ruke. Ogroman, ćelav, dlakav. I što ću sad? Masiram kako znam i umijem, gnječim, lupkam, žmičem zbrda-zdola i molim boga da se probudim. Ali, ništa od toga. Ovaj sve rokće od zadovoljstva, kad u stan došepesa - njegova majka, mučena išijasom. A ja nikako da se probudim, nego sanjam dalje - majčinu sestru i sestrinu šogoricu. I vjenčane kumove, koji su baš tada, kao za peh, morali svratiti u posjetu. A tako si dugo nisu priuštili poštenu masažu...Na koncu, sva isfaširana, s bolnim grčevima u rukama i ramenima, vučem se doma i mislim - morala bih pročitati jednu knjigu, koju ti sigurno imaš. Ne mogu se sjetiti naslova, ali kad je vidim na polici, prepoznat ću je. Eto, to je poruka sna! Samo, o kojoj je knjizi riječ?"
"O ovoj, Marki! Nije stala na novu policu, pa sam je spremila u kutiju. Bogato ilustirirana Senzualna masaža. Zadrži koliko hoćeš. I slijedeći puta kad budeš sanjala san o masaži, molim te, reci svojoj snivanoj da mi vrati Dijetnu kuharicu!"
Lucy Fair, vaša dopisnica iz Zone sumraka
Post je objavljen 02.03.2005. u 01:57 sati.