Čini se da ostajem u Rijeci preko vikenda, jeije, ustvari djelomično jeije (kuća, Točka, prijatelji...) a s druge strane malo dosadno al nekako ću se već pobrinuti da ne bude.
Dakle, Dax svira u petak u Točki i to se ide, nadam se zaista da se ide. Ide li se?
Da se iskupim pred roditeljima a još više pred svojom slabom savješću potrudit ću se pisati neki seminarčić iz engleskog. Nije ni seminarčić jer je to 5-6 strana ali u usporedbi s antroplogijom je. Sad upravo, paralelno s ovim što pišem, tražim po Google nešto što bih mogla copy - paste sistemom uvrstiti u taj seminar.Čić.
Plan: hm... vrlo jednostavan i vrlo čest... cuga u gradu pa cuga kroz grad pa Točka pa skakati pa nadam se ne dosađivati se, možda vidjeti O ili ne, svakako:IZLAZAK. Ali bez Bijele, tako mi je bar smsom rekla danas. Kad ćemo Bijela s tobom izaći?
Hamlet potvrđen ali se ne zna tko je.
Ova slika dolje.... to je iz najtragičnijeg filma ikad. Zove se (ne Goran Bregović), zove se "Prije kiše ili "Before the rain". To je film koji u želcu boli, jako, jako a "Čekaj me" bi moglo biti ovom čovjeku koji je na slici, Aleksandru, ili kako god se već zvao (...jer sve što ljubimo stvorili smo sami...).
Iako...jučer sam o tome mislila, usvari ne o tome što bi počelo s iako.
Jučer sam mislila o tome, dok sam slušala "La vie an rose"(koju i sad slušam), kako smo se (ili sam ga, pitanje je sad) vidjela zadnji put baš u ozračju te pjesme, u Ljubljani (...ja moram ići u Ljubljanu...).
A što to uopće znači?
Što znači "vidjeli smo se zadnji put" i št znači "čekaj me" i što znači "da, da, vidjet ćemo se" (zašto to svi govore??!! I ja to govorim!)
Što znače sve te moje tragične pjesme o gledanju u leđa, o ispijanju pića? O mnogim drugim stvarima. A nema u tome ništa tragično, osim da je nešto u to čovjeku takvo i toliko golemo, što je neobično (fantastično) inspirativno, toliko da po tko zna koji put ne znam završiti rečenicu i ne znam uopće što sam htjela reći.
Jer valjda to se ne može reći, štajaznam.
Post je objavljen 01.03.2005. u 20:38 sati.