Pitanje koje se često nameće je: kako znati da nekoga voliš? Pitanje koje često postavljamo drugima glasi: da li ti tu osobu voliš ili misliš da je voliš. Dakle kako znati razliku. Razlika je u ovom slučaju jako bitna. Recimo imate jednu osobu: u njezinom društvu vam je super, smijete se i otvarate duše jedni drugima. Ok, dakle osoba vam je simpatična. Tijekom vremena simpatičnost dotične osobe prelazi u nešto više: dakle više nije simpatija u pitanju, javljaju se i osjećaji. A kada se pojave osjećaji znači li to automatski da mi tu osobu volimo: ili jednostavno da nam je toliko draga da mislimo da smo zaljubljeni. Vječna igra skrivača. Ako smo istinski zaljubljeni, onda se javlja nova emocija, novi osjećaj: ljubav. I letimo, nismo niti na nebu niti na zemlji: ne slušamo nikoga, živimo za nešto. Za nešto živimo, ali kada pokušamo to iskristalizirati, onda je to problem. Ljubav je teško opisati riječima. O ljubavi su napisane pjesme, stihovi i priče. I svi govore o ljubavi. O slatkoj i veseloj ljubavi, o gorkoj i otrovanoj ljubavi. O ljubavi bez kraja i početka. O njoj samoj.
Sa druge strane ako samo zamislimo da volimo, taj osjećaj ima kraj. I na kraju je uvijek gorak: gubimo volju za životom, gubimo stanje euforije koje nam toliko godi (i nama i našem egu), gubimo sve. Ili nam se opet tako čini. Kako god bilo: nije lijepo kada shvatimo da nismo voljeli. Kao i sve i ljubav ima dva lica: prave i skrivene ljubavi.
Post je objavljen 01.03.2005. u 15:10 sati.