kak je to smijeshno! eto vratila sam se u petak. i vech sam u subotu imala feeling kao da nisam nigdje ni bila. psiha je dosta chudna stvar jedna. kad sam bila u HK imala sam osjechaj kao da sam tamo vech godinama i kao da su godine josh do povratka doma. sada kada sam se vratila jedini filing da sam negdje bila uzrokovan je jutrashnjom temperaturom. i to ne zato kaj mi je hladno, nego zato kaj sam jedina koja se veseli kaj je hladno. nemate vi pojma dragi moji kak je super kad mozhete dishati i vidite nebo i to.
uglavnom kao shto rekoh, eto mene, doma sam. i uzhivam. i nechu ni minute pozhaliti shto sam se vratila jer ovdje ipak dishem punim pluchima (ne zrak, nego zhivot). nish speshl nisam radila niti se puno nekaj pametno dogadja, ali sama moguchnist da kad mi je dosadno mogu uzeti telefon u ruke i nazvati frendicu (a da pri tome ne bankrotiram), da se navecher, kada mi se vishe nish ne da gledati na nashem prebogatom TV programu, naslonim glavu na djagoga i zaspim ko beba u 10.
uglavnom, negdje je netko, npr. ja na blogu, zabiljezhio da sam ja negdje bila, a sada lajf bek tu normal. nema veze, uzhivam u malim stvarima! to je vazhno.
u slijedechem nastavku: trazhenje stana...
Post je objavljen 01.03.2005. u 10:07 sati.