Izbrisan mi je sinoćnji post. Peh! Tako mi i treba kad koristim Internet Explorer, a sva sreća da imam i Operu… But, za kaznu evo vam osvrt na proteklih, khm, tjedan dana.
Bolesna sam… opet. Bar nisam u školi, većinom. Oh well, izbjegla sam neka ispitivanja, ljude koji me svakodnevno živciraju i možda koju lošu ocjenu. Ali ipak, nije tak lijepo kad me boli grlo na sve kaj gutam, a glava gnjavi svakih pol sata. Ali opet, i to bude prošlo…oporavljam se.
Optimizam? Yeah, sure. Drop dead.
Još uvijek mi puno toga ide na živce- 99 posto ljudi na ovom planetu, bespomoćnost mene da neke promijenim, mržnja, laž, pretvaranje… u biti, stare neizlječive stvari. Nothing new.
Our brains are on fire
with the feeling to kill
And it will not go away
until our dreams are fulfilled
There is only one thing
on our minds
Don't try running away
`cause you're the one we will find.
Sad but true… Inače, ne vjerujem ljudima, velikoj većini njih. Njima nije za vjerovat. Upoznala sam ih mnogo, a još ću ih više upoznati :/. Neki izmišljaju, neki lažu gadno, a kod nekih je riječ o bezazlenim lažima. Ali, takvi su ljudi. I što, da se pomirim s tim? Možda bi i trebala. Ili možda previše očekujem od njih? Da, podrška, iskrenost i razumijevanje su zbilja prevelika očekivanja. Da se vratim na početak, općenito ne vjerujem ljudima. Ne objašnjava mi se točan razlog zašto. Oh well, preporuka- ne pokušavajte ni shvatiti, gubitak vremena.
Živcira me i ova zima. Snijeg, neznam kolko stupnjeva i sve kaj već ide uz to. Jedva čekam da to prestane. A prestalo bude.
I sad, nije sve crno? Maby not. Simpsoni su ludnica, a sad kad sam doma imam ih vremena gledati. A tu i tam postoje osobe koje uspijevaju nakratko ubiti moju bezvoljnost. Da, cijenim ja i to kratko vrijeme kad se smijem i uživam…
Btw,
Bang your head against the stage
Like you never did before
Make it ring Make it bleed
Make it really sore
In a frenzied madness
with your leather and your spikes
Heads are bobbing all around
It is hot as hell tonight
…
Oh well, mogla bi ja odmorit svoje živce, i nadoknadit još jednu u nizu besanih noći. And I`ll bang my head…sure I will.
Sva sreća na discmanu, kompu i mojoj bujnoj mašti. I da ne zaboravim, i na ljudima koji ostaju na netu do jutarnjih sati pa mi rade društvo (afkors, kad se udostojim uopće pojaviti na netu).
I još samo nešto.- Jedna pjesma od Poa, nije najdraža, ali sve su njegove vrhunske. Napomena: me likes ending. Pa…uživajte, i pozdrav.
Alone
From childhood's hour I have not been
As others were; I have not seen
As others saw; I could not bring
My passions from a common spring.
From the same source I have not taken
My sorrow; I could not awaken
My heart to joy at the same tone;
And all I loved, I loved alone.
Then- in my childhood, in the dawn
Of a most stormy life- was drawn
From every depth of good and ill
The mystery which binds me still:
From the torrent, or the fountain,
From the red cliff of the mountain,
From the sun that round me rolled
In its autumn tint of gold,
From the lightning in the sky
As it passed me flying by,
From the thunder and the storm,
And the cloud that took the form
(When the rest of Heaven was blue)
Of a demon in my view.
Post je objavljen 01.03.2005. u 09:57 sati.