U subotu sam s Timom posjetio Castro, gay četvrt u San Franciscu. Odsjeli smo u starom i derutnom hotelu Beck's Motor Lodge, koji je jako popularan u gay zajednici zbog svoje povoljne lokacije u blizini većine gay klubova, barova i trgovina. To je u biti jedini malo veći hotel (za razliku od mnogih bed & breakfast prenoćišta) u blizini Castra, svi ostali hoteli su bliže centru grada. Zbog toga je i cijena soba jako precijenjena. Međutim, morao sam tamo odsjesti bar jednom, jer to je ipak znamenito zdanje.
Sid je taj hotel nazvao bordel, u što sam se imao prilike uvjeriti. Muškarci leže polugoli na krevetima uz otvorena vrata sobe i mame prolaznike da im se pridruže. Sid mi je pisao o svojim avanturama u ovom hotelu. Meni je bilo smiješno vidjeti ljude kako leže na krevetima uz otvorena vrata. Ne mogu sebe zamisliti u ulozi tih ljudi, niti u ulozi ljudi koji ih posjećuju.
S Timom sam obišao desetak barova i klubova u Castru. S obzirom da mi je to prvi put na svim tim mjestima, sve mi je bilo jako zanimljivo. Neka mjesta se specijaliziraju za različitu klijentelu. Daddy’s je leather bar, a the Café je klub za mladu ekipu. Na oba mjesta smo se osjećali da tamo ne spadamo. Najviše mi se svidio Badlands gdje su mi i ljudi i atmosfera najviše odgovarali.. To je očito jedno od popularnijih mjesta jer je oko ponoći na ulazu bio red od pedesetak ljudi. Ne smijem zaboraviti Twin Peaks, bar koji je prvi uveo staklene stijene prema ulici, što dotad nije bio običaj. S obzirom da ovaj bar posjećuju uglavnom stariji vremešni homoseksualci, dobio je nadimak "Crystal Coffin" (Kristalni Lijes). Smisla za humor nam ne fali.
Iznenadio sam se kad sam tokom večeri susreo čak troje ljudi koje sam ranije upoznao u svom gradu. Očito mnogi dolaze ovamo za vikend. Lako se zasititi sa tri-četiri gay bara i s jednim većim gay klubom (u kome ima više str8 nego gay ljudi) u mom mjestu. U San Franciscu je izbor puno veći. Iznenadio sam se koliko sam ljudi vidio na svim tim mjestima. Ima nas jako, jako puno!!!
Iako mi je bilo zabavno s Timom, ja sam cijelo vrijeme mislio na Micka. U subotu još nisam primio njegovo posljednje pismo, pa sam zamišljao kako ću ga u svibnju dovesti u Castro i kako ćemo zajedno plesati u Badlands. Dok sam spavao uz Tima sanjao sam Micka pored sebe.
Idući dan, nakon doručka u Bagdad Caféu, krenuli smo kući. Usput sam Timu ispričao priču o Micku. On mi je rekao da će mi se Mick vjerovatno javiti kad skuži da je previše idealizirao našu vezu, samo mu treba malo vremena. Basilio Premudri se također složio s tim. "Vjerujem da će mu s vremenom mnoge stvari postati jasnije. Vjerujem da će shvatiti kako je većina njegovih očekivanja spram tebe bila divna i krasna ali potpuno irelana. Valjda će mu postati bliska misao da se svi mi (kao i sam Gospodin) svakodnevno borimo s prizemnim težnjama tijela i uzvišenim idealima koje smo baštinili od nekoga drugoga (obitelj, Crkva) ili ih sami kreirali, da bismo na kraju morali konstatirati kako je prečesto 'duh spreman, ali tijelo slabo'. A ta trenutna (ili nešto dugotrajnija) slabost ne mora uopće značiti da smo se potpuno odrekli idela..."
Post je objavljen 01.03.2005. u 09:21 sati.