CIN PRVI
Mjesto radnje: Purgeraj.
Vrijeme radnje: subota
Glavni lik: obicna kobila (Equus vulgaris femininum)
Sporedni ali ne manje vazni likovi: Lososs i nofreak, slatki roker
Statisti: guzva nevinih posjetitelja disco-veceri
Stanje likova: alkoholna paraliza mozga
(Pozornica. Dance contest. Glavni likovi pritisnuti u prvom redu by pomahnitali plesuci statisti. Bambus tece u potocima – sto u kobilino grlo, sto oko njega. U blizini slatki roker u majici DRINK NOT WAR sa svojim prijateljima. Slavna koreografija legende Lososs. Sepurenje. Plesanje. Zavodjenje. Slatki roker ne odustaje. Pohotni odlazak u backstage....Kasnije u autu pred kobilinom stalom: )
- Mogu ja jos malo ostati? Bas mi se prica... – umiljato zanjisti kobila
- Naravno. Meni se nikamo ne zuri.
(Radio svira. On the first part of the journey, I was lookin' at all the life....I've been through the desert on a horse with no name...)
- Ne mogu vjerovati da jos netko zna za tu pjesmu.
- Odlicna je – prozbori on uz sad vec samouvjereni smijesak. Pramen kose mu nestasno pada u oci. Predivne plave oci. Kobila zamijeti guzoliku crtu na bradi...
- Mogu li te poljubiti u guzu? =)
(U zoru kobila napusta njegovo ugodno drustvo. Nazvat ce je sutradan =)
CIN DRUGI
(Nakon uplitanja naporne, zle sile kobila zamalo ostaje bez njegovog broja. Dopisuju se. Salje slatke poruke. Svojoj maloj necakinji pusta Horse With No Name...valjda ga ta pjesma podsjeca na kobilu =)
Mjesto radnje: Jabuka
Vrijeme radnje: petak nakon 2 tjedna
Likovi: isti (osim pokojeg Svedjanina kojeg se kobila ne sjeca)
Glazba: fali podatak, memorija kobile nepouzdana uslijed konzumiranja alkohola na Tomislavcu
(Dug uspon. Puno padova. Puno snijega. Ambasada. Policija. Nakon brojnih zapreka uspjesno i mokroguzno stize na cilj. Uz pomoc svojeg vjernog pratitelja =)
- Jedva sam te nasla. Mokra mi je guza.
- Zbilja je =)
(Puno poljubaca i pokusaja svlacenja kasnije...opet pred stalom...mnogo poljubaca...U zoru: )
- I kad se opet vidimo? Opet za dva tjedna? =)
- Ne. Prije – inzistira slatki roker.
CIN TRECI
Mjesto radnje: auto slatkog rokera
Vrijeme radnje: poslije kobilinog treninga
Glazba: ugodan rock
Likovi: samo kobila i slatki roker
(Na prednjim sjedalima. Kobila u zagrljaju rokera. Topao zagrljaj. Policijski auto kruzi poput lesinara. 23:30 je)
- Morala bih oko 1 biti doma. Moram ujutro ici uciti u knjiznicu.
- Dobro, ja radim ujutro. I ja bih morao uskoro kuci
(Oko 4 ujutro)
- Morala bih se i drugima malo posvetiti.
- Ma... Ne volim igrice! Ako si sa mnom...
- A mi smo zajedno? – srce zaigra kobilje
- Pa jesmo =)
(U 6:30 kobila stize kuci.)
CIN CETVRTI
- Imam problemcic... Objasnim ti kad se vidimo.
- Kakav problem? Mogu li ja kako pomoci? – odgovara on na poruku.
- Mozes. Nemoj me ljubiti neko vrijeme.
Mjesto radnje: Purgeraj
Vrijeme radnje: od ponoci do 8 ujutro
Likovi: kobila, slatki roker, Vagabundo, Lososs, (ne)ugodno miriseci pratitelj njen, Fikuss
(Po dolasku kobila mu odmah pada u zagrljaj. Nije bilo potrebe za suzdrzavanjem i glumom. Njezni zagrljaji. Ekimski poljupci.)
- Predivno mi je... Bas me zanima kako se Eskimi ljube dolje? Trljaju li nosom? =) – htjede mu reci da je samo njegova, da zeli zaustaviti vrijeme, da bi mogla samo stajati u njegovoj blizini i to bi joj bilo dovoljno... Bilo je prerano... Nije ga htjela uplasiti... Nije nasla rijeci...
(Oko 4 ujutro. Odlazak do njezinog auta. Ljubomorni ispadi zbog Vagabunda. Izlazi iz auta i krece kuci sam)
- Stani!!
- Ne zelim igrati ovakve igrice! Odluci kako ces...pokazi sto hoces...
(Pokazala je. Unatoc svim problemima, odvezla je Vagabunda prvog kuci. Sat vremena, pola grada i strgani sic kasnije bili su sami. Ona u njegovom narucju)
- Totalno sam pao na tebe...
(U 8 ujutro je dosla kuci...)
CIN PETI – TRAGICAN ZAVRSETAK
Mjesto radnje: Route 66
Vrijeme radnje: subota, oko 23h
Likovi: kobila, Lososs i Fikuss; slatki roker lezi doma bolestan (?)
(Stize sms)
- Ima jedan problemcic....
......
POGOVOR AUTORA
Znate ono kad gledate dogadjaj unatrag i niste sigurni je li se zbilja dogodio ste samo sanjali... Proklinjem onoga tko je navio budilicu i prekinuo moj san. Proklinjem njega i njegovo projiciranje osjecaja. Proklinjem slatke izgovorene lazi i gorke nikad recene...
Proklinjem njegovu glazbu i njegov stil. Proklinjem njegove poljupce, zagrljaje i njezne dodire...Proklinjem ga jer je tako savrsen....jer mi se uvukao pod kozu...jer mi je pokazao raj a onda zalupio vrata i zabranio pristup...
Mrzim kad sam ovako slaba i ovako naivna i ovako glupa i ovako nemocna... Mrzim se jer ga zelim... Mrzim se jer ne mogu mrziti njega...Mrzim se jer mu nista ne znacim, jer sam bila samo greska... Zar je moguce da on nije nista osjetio? Da mu nista nisam znacila? Sve te poruke, sva ta bliskost, sav taj zar... Ostala sam sama sa svojim suzama i slomljenim srcem...ne mogu prestati misliti na njega...ne mogu spavati...ne mogu jesti...
Zao mi je, inace nisam sklona dramatiziranju i patetici...
Post je objavljen 01.03.2005. u 03:32 sati.