Zdrmala me trofazna Golfska struja, žarulje mi pregorjele, pak mi se ne da pisati ono o čemu sam mislio.
A mislio sam napisati tekst o samozvanom intelektualcu Slavenu Letici, koji je ušao u Hrvatski sabor tako što mu se pravaš Đapić smilovao i stavio ga na svoju listu. I tako mu omogućio da, kad bude vrijeme, uživa saborsku mirovinu, a sada da prima plaću zastupnika u Saboru. Dobro, dogovor je dogovor. Ali Letica je nanjušio kost vrijednu 250.000 kuna i izdao Đapića odlazeći u takozvane nezavisne sabornike.
Od čega nezavisni? Tko su uopće ti samozvani nezavisnici? I što oni mogu?
Znamo da u demokraciji odluku donosi većina. A koja je većina Letica vidjelo se na posljednjim izborima. Kad je onako slavno završio predsjedničku utrku. Ma mučno mi je od takvih ljudi i zato mi se ne da pisati o njemu.
Čini mi se da bi mi se kompjutor zarazio neizlječivim virusom – lopinatius leticius.
Mislio sam se osvrnuti i na jučerašnji skandalozni nastup Predraga Matvejevića u emisiji Nedjeljom u dva. Napričao se Peđica toliko budalastih besmislica da su mu se ironično smijuljili i Stanković i oni studenti. A bogami i mnogi ispred malih ekrana. Ali moram zaista reagirati na njegovu tvrdnju da je Krleža bio strašljiv čovjek. Nije, Peđice, nije Krleža nikad bio strašljiv. Naime, Krleža je itekako glasno govorio i onda kad su svi šutjeli! Treba samo čitati njegove tekstove, tamo od 1914. pa sve dok nije umro.
Nisu Matvejeviće vodili na strijeljanje, nego Krležu! Nisu Matvejevići radili o Matvejevićevoj glavi, nego o Krležinoj. Itd.
Ali, ne da mi se ni o tome pisati.
Prije sedam-osam godina napisao sam polemičan tekst o tom čudnom i smiješnom čovjeku, ali mi tekst nitko nije htio objaviti, premda su se oni koji su ga pročitali o njemu izrekli laskava mišljenja. A nije bilo novina i časopisa kojima nisam nudio. Jer je Peđa, i u njemu mrskoj Tuđmanovoj Hrvatskoj, bio zaštićen kao svaki bijeli medvjed.
E, budući da mi se o svemu tome ne da pisati, odlučih počastiti Scorpy-a, kao i sve vas, s nekoliko vedrih anegdota o Matošu. Evo ih.
MATOŠ I ŽUPNIK
Susreo Matoša mjesni župnik i zapitao:
- Vas nikada ne vidim u crkvi.
- Ne dolazim tamo gdje nema ravnopravnosti, Matoš odgovori.
- Kako to mislite?
- Pa, kada vi govorite ja moram slušati, a kada bih ja govorio, vi pjevate i na kraju pobjegnete s "govornice". Recite onda, kako da uspostavimo dijalog?
RIBA I LED
Prije nego što se počeo slastiti naručenom ribom, Matoš pozva konobara.
- Ja mislim da ova riba nije svježa.
- Ali, gospodine, ja sam je osobno izvadio iz leda, pravdao se konobar .
- Dobro, vjerujem vam. Ali onda zacijelo led nije bio svjež!
ODGOVOR MLADOM PISCU
Neki mlad pisac donio rukopis Matošu i nakon dva dana došao po odgovor. Matoš izvadi rukopis i reče:
- Ima i novog i istinitog u vašem djelu. Samo što novo nije istinito, a istinito nije novo.
KRUH BEZ MOTIKE
Pitao Matoša neki ne baš osobiti vrijedan mladac kojim bi se poslom mogao mnogo zaraditi, a malo raditi.
- Ništa lakše, Matoš će. Nađi lijepu mladu ženu neka ti nabija rogove i to naplaćuje!
POŽAR I POTOP
Dok je bio u Parizu, Matoš uđe u neki hotel na vratima kojeg je pisalo: Ne pušite, sjetite se požara na Etoileu!
Matoš je ispod toga dopisao: Ne mokrite, sjetite se općeg potopa!
Post je objavljen 28.02.2005. u 21:07 sati.