Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/mamanakvadrat

Marketing

KILOGRAMI & BIVŠI

Free Image Hosting by ZippyImages.com
Bombardirani smo uputama i savjetima kako smršaviti. Proizvoda za dobivanje čarobne linije ko u priči. Kada se nađu najmanje dvije žene u društvu tema mršavljenja je obavezna tema već nakon par munuta. Kada netko spomene neku zgodnu ženu, svi pomisle – mršavu ženu.
Kilogrami su nam postali najgori neprijatelji. Gori od bolesti. Ne biti mršav danas je sramota.
Par kilograma viška o nama govori da smo lijeni, pohlepni, proždrljivi i da ne vladamo čak ni sami sobom. Biti mršav, e to je već nešto drugo. Ako se za isti posao kandidiraju dvije ženske osobe, jedna bucmasta intelektualka, recimo sa jednim djetetom, sposobna i sa smislom za humor, i jedna mršavica bez smisla za bilo što van solarija, kozmetičkog salona i in okupljališta, nije uopće teško pretpostaviti tko će dobiti posao. Mršavost je vrlina. Umijeće, čak. Kada netko u društvu priča kako živi na pola jabuke i 8 čaša vode, svi prisutni ga pobožno slušaju ( i u sebi se mrze jer tu i tamo pojedu normalan ručak, čak i cjeli kolač, fuj!).
Imamo grižnju savjesti sa svakim zalogajem nečega ukusnog, u sebi manijački zbrajamo kalorije i sve manje uživamo u stvarima kao što su roštilj sa prijateljima, blagdanima ili običnom sladoledu. O susjedi koja se pojavi na vratima sa komadom štrudle ( sve rjeđe, doduše, ti stari običaji su davno izumrli, ali neki dinosauri se još uvijek drže), mislimo kao o neprijatelju koji nas hoće uništiti.
Sve manje volimo sami sebe, a one mršavije mrzimo. Obilazak dućana postaje prava noćna mora . Kreatori su naravno , one druge spolne orijentacije, koji kreiraju za male, koščate dečke i koji preziru ženske obline. Plaže mjesta koja treba izbjegavati. Normalne stvari više nisu in.
Hm…

Free Image Hosting by ZippyImages.com

BIVŠI


Ja sam jedna od onih koji ne vole viđati svoje bivše… Bivše susjede, školske prijatelje kojima se jedva sjetim imena, a sve nešto glumatamo oduševljenje, bivše ljubavi…
Prvo, u takvim situacijama automatski postajem svjesna užasnog protoka vremena. « Koliko se nismo vidjeli? 7 godina? Pa… nisi se ništa promijenila». Šipak.
Drugo, pamtimo sasvim različite stvari. Nekome se živo urezao u sjećanje neki tulum, pa vam počne sipati neke pojedinosti, a vi niste ni sigurni ni da ste bili tamo ( ili kao u mom slučaju: ko je uopće taj tip…)

Prije par dana srela sam slučajno svoga bivšeg… Na parkingu jednog shopping centra. On, zgodan, dotjeran, vodi nekog trendovskog psa ( usput, jeste li primijetili kako i psi dolaze u modu i izlaze iz nje kao da su modni dodaci a ne živa stvorenja, prijatelji koji žive s nama i beskrajno nas vole). Ja, bez šminke i frizure u « sehr praktisch» cipelama, jedva guram ogromna kolica iz kojih viri toalet papir ( mega format), 50% snižen kečap , Domestos…
O, ne… Otvorim gepek i zagnjurim se do pola unutra, trpajući sadržaj svojih kolica. Osjećala sam se tako « kućanski». Nisam ga htjela vidjeti u tom stanju. Ili on nije htio vidjeti mene?
Bože, spasi me bivših!!!
Free Image Hosting by ZippyImages.com


Post je objavljen 28.02.2005. u 20:15 sati.