A. je stigao nakratko iz Moskve, pa je moj tzv. "drustveni" zivot zivnuo malo; izasli smo par puta, a veceras je pozvan na rijetku zabavu: "fondling my books"--tek sam naknadno primijetila kakva se igra rijeci moze iz toga napraviti, ali necu skretati paznju onima kojima promice. :)
On je knjigoman mog intenziteta, ali drugog tipa: ja sam opsjednuta njihovim citanjem, a on njihovim posjedovanjem. Medju mojima ima i raznih raskupusanih jadnica, spasavala sam i polu-spaljene, polu-utopljene, izvakane, razasute, tko-zna-koliko-ruku ih je diralo, samo ako su zbog necega bile zanimljive, rijetke...
On voli "djevice", a i one iz druge ruke moraju biti dobro ocuvane. Knjige su mu postrojene kao vojnici--SAVRSENE geometrijske linije, rubovi ostri kao noz, knjige iz pojedinih edicija iskljucivo jedna pored druge--ima jedan cijeli ormar sa zelenosivim Penguinima (britanska edicija, americka je crna), recimo, on ce tako i skupljati knjige bez obzira na naslove, ako mu se neka "collana", edicija svidi (nisam sigurna kako mi to zovemo). Mene bi takva uniformnost polica izludjela--ja mijesam knjige bas zbog toga da bi hrbati dosli do izrazaja i da mi je lakse orijentirati se. No, ove razlike su sitne u poredjenju sa slicnostima naseg ovisnistva: novac i brigu koju nas kostaju, opsesivnost s kojom o njima mislimo, i nelagodu koju osjecamo pred ljudima bez slicnih sklonosti: gotovo kao da bismo se morali ispricavati. Zato, kad smo zajedno, slobodni smo kao djeca.
Kada uzme knjigu u ruke, A. je prinese celu, zatim pomirise. Ja isto mirisem knjige--ili bar, primijetim miris.
A. najvise zanima filozofija i umjetnost. Ja nemam "specijalnost"...
Prica da je bio ljut i tuzan kad je cuo za Derridinu smrt s nekoliko dana zakasnjenja. Donio je role filmova iz Petrograda i Moskve, pregledavali smo ih povecalom. Maltretira ga moskovska policija--lici im na Cecena.
Post je objavljen 28.02.2005. u 18:15 sati.