Tiho kao noćni snijeg
Pokucao je na moja vrata
U ruci mu bio stijeg
Hoću Tebe za prvoga svata
Ja i Dražen Zečić smo se upoznali sasvim slučajno na jednom prosvijedu protiv genetski modificirane hrane. Ja sam bio na velikoj dozi LSD-a i onako mesijanski bradat mi je odma uskočio u upražnjeno mjesto očinske figure. Dok su se crvene boje zastava sa Che Guevarom razlijevale po podu oko mene, a sam Nečastivi je batinao moje prijatelje samo par metara dalje mene, meni je Dražen govorio i govorio o GMO-u.
Kao da njemu nikako nije jasno kako drugima nije jasno kako je cijela evolucija jasno podijeljena na dva dijela. Mene je miris suzavca podsjećao na sumpor iz pakla, a Dražen Zečić na Izbavitelja.
Dva jasno odjeljena dijela – vikne Dražen i vrati me u one krpice stvarnosti koje sam mogao pohvatati – dva dijela, onaj prije Kambrijske eksplozije i onaj poslije. A znaš li kad je bila Kambrijska eksplozija, znaš li? Prije malo više od 600 milijuna godina! – nastavi on ne očekujući moj odgovor.
Ja sam tada već toliko bio hipnotiziran njegovom bradatom pojavom da bi i u smrt pošao za njim.
A cijela evolucija je trajala skoro tri i pol milijarde godina! – viknu on, dižući ruke prema nebu kao da zaziva samog Stvoritelja i ja pogledah prema nebu i stvarno mi se učinilo da neko proviruje, ali me Dražen opet vrati nazad.
Koji se onda kurac događao u te tri milijarde jebenih godina, pitam ja tebe!? – i zastane on malo, zbog dramatske stanke, a ne zbog očekivanja odgovora od nečega tako sitnog kao što sam ja.
Gradila se infrastruktura!!! – izdere se on iz sve snage. Ljudi oko nas su se već počeli okretat i slušat, a i iz policijskijskih redova se začulo: Eno i Zečića, i on je s njima... ne tuci više po glavama!
Ja i ti, moj nepoznati prijatelju – reće on meni, a mene oblije toplina iznutra – ja i ti imamo 98 posto istog genetskog materijala kao i čimpanze, a 40 posto k'o u vinskih mušica. I onda je nastao mali muk. Dražen je vjerojatno nešto skladao u glavi vezano za vino dok sam ja mahao krilcima na 40 posto tripoznog prostora iznad tla.
Znači trebalo je tri milijarde godina da se napravi genetska infrastruktura koja je zajednička svemu što je živo i onda je u 600 milijuna godina buknuo život, a uzmi u obzir da je zbog onog asteroida jednom prije 100 milijuna godina cijeli jedan svijet izbrisan. Mislim na dinosaure!!! – izdere se on iz sve snage. Sad je već gotovo cijeli prosvjed posustao i svi su slušali Dražena kako meni objašnjava o čemu je stvar.
A sad se sjeti što se nedavno dogodilo, mali moj prijatelju... kad su ono hranili krave s ovcama pa su se pojavili oni prioni... a do tad nikome nije ni padalo na pamet da bi se išta što nije zasnovano barem na RNK moglo samo reproducirati... kad ono tamo nekakva jebena bjelančevina... i množi se ko luda sve dok ti sav mozak ne izjede. Razumiješ li ti mene... a samo su hranili krave s ovcama. I što misliš, koliko se puta prije te Kambrijske revolucije pojavio jedan takav Anihilator koji je sve što je imalo evoluiralo poništio i razgradio, umnažajući sebe sve dok samo on ne bi ostao... i onda je moralo sve opet iz početka. Sve dok se nije mukotrpno izgradila infrastruktura otporna na napade na same temelje... i tek je onda moglo sve započeti... je li jasno tebi što ja govorim – izdere se on na mene.
Jes, jes... jasno je, jasno je...- začulo se svuda oko mene. Ja i Dražen bili smo doslovno opkoljeni prosvjednicima koji su u potpunoj tišini upijali svaku Draženovu riječ. Samo bi se iz daljine, iz policijskih redova začulo: Ajde zapjevaj jednu, Draženeee...
A samo su hranili krave s ovcama, Bog ih jebo... i vidi ti kakav se bauk pojavio iz ničega.
A što bi bilo da je bio zarazan ko gripa... što bi onda bilo... JEEELIIII!!!!? – izdere se Dražen iz sve snage prebacujući svoju pozornost sa mene na svoju novu publiku. Publika je počela urlati i urlati od bijesa sve dok on nije dao znak rukama da prestane vika pa je val ušutkavanja prostrujao gomolom.
A znate li što nam sad spremaju... znate li što nam sad rade – upita Dražen sugestivno, puneći krvotoke slušatelja adrenalinom.
Počeli su svojim malešnim pincetama čupkati po onoj infrastrukturi kojoj je trebalo tri milijarde godina da se stabilizira i postane inherentno nesposobna proizvesti nešto što će ju samu poništiti... a oni... oni otvaraju rupe u tom savršenom tkanju, misleći da se tu smije zajebavati metodom pokušaja i pogreške... i samo je pitanje dana kad će se svo ovo čudo života pretvoriti u prah i pepeo jer je neki genetski obrtnik htio napraviti... napravit... zeca sa bradom!!!
TAKO JE, DRAŽENE!!! – zaori se sa svih strana kao da se zemlja zatresla.
A onda se kroz gomilu probije neki debeljuškast, čelavi čovjek i uhvati Dražena za ramena i počne ga lagano tresti i govoriti: Dražene, Dražene... majku mu jebem, čovjek ti je platio da mu pjevaš na svadbi, a ne da vodiš demonstacije protiv pšenice... i koliko ti puta moram reći... speed nije kokain... ne možeš tri grama odjednom, bog ga jebo... znam ja da se nema para... ali vidi se na šta ličiš... oči su ti k'o u sove... ajde, ima krov da digneš u zrak na ovoj svadbi... evo, ajde uzmi malo ovih za spuštanje pa ćeš biti taman.
Post je objavljen 28.02.2005. u 16:36 sati.