Stvarno je grozno shvatiti i priznati činjenicu da su danas ljudi užasno egoistični...oke, ovaj „užasno“ može si dodati tko hoće...ali ovo „egoistični“ svatko si može dodati...sad sve ovisi o količini; neki su malo egoistični, neki malo manje od malo, a neki su puno...i to je to...svi samo govorimo ja, ja, ja...i nemamo vremena saslušati osobu s kojom razgovaramo...ne želimo ju saslušati...samo mislimo na to kako ćemo izbaciti svoje probleme van...stvar je u tome što zaboravljamo slušati, gledati, doživljavati, čitati...a ne bi trebali...
Svi mi prvo stavljamo sebe u krupni plan i brinemo se za sebe i samo sebe, a za druge tek onda kad se pobrinemo za sebe...ne bi tako trebalo biti...“ja“ bi trebalo biti na prvome mjestu, ali bi to „ja“ trebalo dijeliti mjesto sa „svi ostali bliski mi ljudi“...trebali bi biti u stanju iznjeti svoj problem i očekivati od osobe kojoj ga iznosimo da nas sasluša i samo sasluša ali onda i biti u stanju saslušati tu drugu osobu....
Zašto danas svima fali razumijevanje i suosjećanje; strpljenje...zašto smo svi sebični...
Tu po meni postoje dvije vrste ljudi, oni koji naprave nešto sebično ali onda i shvate da su u toj određenoj situaciji odreagirali sebično...i oni koji od svoje sebičnosti ne vide ništa drugo; oni koji ni ne shvačaju da ono što rade rade krivo...sebični su ali sebe uopće ne doživljavaju takvima; a za nekog drugog će vrlo lako tvrditi da je ono što oni sami u sebi ne vide...
Moguće je mijenjati se...samo da bi se promijenio prvo moraš shvatiti da neke stvari jednostavno radiš na krivi način; da u nekim situacijama jednostavno reagiraš na krivi način...i tek kad shaviš ( ako shvatiš ) svoju grešku, možeš raditi na tome da ju sljedeći put ne ponoviš...
Post je objavljen 28.02.2005. u 14:43 sati.