"Treba ti jedan tren da se zaljubiš,
jedana minuta da zavoliš
i cijeli život da zaboraviš"
Jučer sam čitala tvoj blog. Rastužilo me. I onda sam se sjetila ove rečenice gore. Bol je dio ljubavi, ona dolazi prije ili kasnije. Sreća nije vječna, ona je trenutak, a ostalo su samo priče. Biti ostavljen ponekad je lakše nego ostavljati, ali bez obzira na to tko ostaje... ipak je teško.
Tuga s kojom živiš... znam... nije tvoj najdraži gost. Ali ipak ne možeš ju otjerati... jer ona te obuzima... i kad bi željela da nestane, nestao bi jedan dio tebe.
Ne postoje riječi koje mogu biti utjeha onima koji tuguju. Ne postoje stihovi koji mogu tugu opisati... postoji samo duša da ju osjeti... i srce da ju preboli.
Koliko god ti bilo teško, koliko god bila usamljena, uvijek će postojati ljudi zbog kojih moraš biti ono najbolje što jesi. Zbog njih se moraš smijati... zbog njih se moraš boriti... zbog njih moraš živjeti.
I kad sve stane... vrijeme još uvijek prolazi i zato nikad ne zaboravi cijeniti to vrijeme... jer ono je za tebe konačno.
Dopusti sebi da budeš izabrana. Otvori se za one koji to zaslužuju. Budi ono što jesi jer i upravo takva savršena. A jednom će doći On. Netko tko će pronaći savršensto u tvojim očima i zauvijek ostati pokraj tebe... da te čuva. A do tada, ja ti šaljem osmijeh da te tješi i vojsku anđela da uvijek budu s tobom. :-)