U petak dobijam direktivu mog najdrazeg sefa (ne, stvarno je covjek prva liga), kako moram pod hitno izvaditi putovnicu zbog sluzbenjaka.. Idem danas ujutro do MUP-a, izvaditi istu... i onda krece... Prvo popunjavam formulare, kad se do mene nasere zbigecana plavusica (bez uvrede ikome) koja me pita sto treba upisati pod rubriku "spol" (htjela sam joj reci da napise sa koliko je njih spavala, ali bilo mi je prerano da budem zlocesta)... onda se uvalim na jedan salter, pa me salju na drugi... Tamo me primi g. Nadrkanovic, koji mi tvrdi da mi slika nije dobra, jer se mora vidjeti lice... Ono, vidi se lice, nisam mu sigurno dala sliku snimljenu od vrata na dolje. Samo sto je slika za 1 cm prevelika.. Jebemu, uzmi skare i odrezi... Salje me na slikanje.. 8 UJUTRO, ja neispavana (Tara je opet imala probavne smetnje - fakat cu iduci puta ici na laksu varijantu i roditi si dijete), na slici sam tako ocajno ispala da cisto sumnjam da ce me pustiti preko granice kad vide sliku.. ili ce se barem dobro nasmijati.
Rjesavam putovnicu (gotova je sutra), bezim doma, po putu sretnem sogora od bivseg.. i sad sa smjeskom pricaj s njime (da, nisam niti kavu stigla ujutro popiti). Trcim na tramvaj, ovaj puta mi obje potpetice ostaju na meni (vidi cuda...), dolazim doma, treba Taru voditi kod veterinara. Trcim tamo, ostavljam malu, zicam staroga prijevoz na posao. Napokon dolazim u ured, i desava mi se danas najbolja stvar u cijelom danu - kolegi je rodjendan, ceka me kava i kolaci (napokon nesto za pojesti danas...)
Dosli sefovi iz Austrije, sad se ostatak dana moram razgovarati na njemackom da bi se do kraja dana morala podsjetiti kako se to prica na hrvatskom. Glavno je da sam sada na sastanku, oni gledaju u mene, ja mudro gledam u njih (kao, pratim sastanak), a oni su u uvjerenju da radim nesto strasno bitno za sastanak....
Joj kako cu jednog dana naje....
Kiss :)
Post je objavljen 28.02.2005. u 09:50 sati.