np Anti-Flag - Drink Drank Punk ( kao što naslov posta kaže )
Kada ste vi prvi puta počeli piti i izlaziti u grad? Ja sam baš jučer u razgovoru sa jednom djevojkom pričao o tome i došao sam do lijepih uspomena. Koliko-toliko lijepih, ako se to može tako nazvati. No ja se trudim da mi sve uspomene budu lijepe, pa tako i sa ovom, odnosno sa ovom zbirkom uspomena.
Van sam počeo izlaziti u 1. razredu srednje škole, odnosno jesen 1998. Tada sam već lagano slušao punk rock a bendovi su bili Offspring, Green Day, Ramones, Lagwagon, Good Riddance, No Use For A Name, Nofx i slično tome, odnosno sve što bih tada uspio nabaviti za mene je bilo kao suho zlato. Zanimljivo, nikad nisam slušao bendove kao što su Sex Pistols, Exploited ili Dead Kennedys, nego sam odmah bio na melodičnom, i kako ja to volim reći, potpunijem iliti manje praznom. I to je bilo vrijeme svakotjednih gitarijada i koncerata u Oksu, i puno loših bendova koji su mi u to vrijeme bili kao Bogovi. Sječam se i večine imena, bili su to Hc Verzija, Paranorma, Neprijatelj Naroda, Loš Sistem, Tarzan u Dunsflaši, Sanskrt, Borci Protiv Pokvarenog Sistema, i njima slični, uz nekolicinu kvalitetnih kao što su bili Cog, Debeli, Gužva, Hc Andersen, Rangorax...I ja i moje društvo, barem onaj dio koji je tada počeo izlaziti, mi kao klinci smo se pokušali što bolje priviknuti i klimatizirati da se tako izrazim, pa smo se, osim sa tim bendovima i ljudima koliko-toliko, počeli upoznavati i sa alkoholom. I to na onaj način : Daj što daš, samo da udara.
I tako je bilo neko vrijeme, stalni odlasci, svaki puta upoznavanje nekih novih ljudi koji su u tome puno dulje od tebe i upijanja svake njihove riječi, a tako i alkoholiziranje. Može se reći da sam na neki način svaki vikend bio zuja. No samo zuja jer inače ili ne bih imao dovoljno para ili bih pio samo jednu vrstu pića, pa nije bilo ništa više. O riganju da ne pričam. Tada sam sa čudom gledao one koji svuda okolo rigaju, a meni bilo baš fino, osim što sam znao da će me sutradan boliti glava.
No, mjesec studeni 2000 godine je bio prekretnica. Tada je u parku kod Iktusa bio trostruki rođendan moje trojice prijatelja. Pilo se stvarno svega, mješalo se sve i svašta, a i količina je bila dovoljna za barem nazujiti cijeli jedan bataljun Ruske vojske. I eto tako, ja nakon malo veselja otišao i zalegao na jednu klupu, i tamo se ukomirao. Kada odjednom ljudi skontali da sam izdvojen i odu oni vidjeti mene. I dolazi sada moj prijatelj Igich do mene ( pozdrav Igichu ) i pita me jesam li dobro. A ja ni pet ni šest, nego bljuuuuuuu i izrigam mu se po patikama. I eto tako, moje prvo alkoholno riganje je završilo po patikama moga prijatelja. Srećom nije mi to zamjerio, no bila je interesting scena. A posebno onda i onaj put kući kada me Adam ( koji je upravo u Budimpešti na koncertu od Zeke, pizda... ) vodio od parka sve do Retfale, a ja sa spuštenom glavom, pjevam neke možda čak i nardono oslobodilačke i svako malo želim stati. Za to mi on čak i dan danas zvonca kako me vukao po tim ulicama i koliko nam je bilo potrebno do kuće. Ajde jedva čekam da se već jednom napije ko' svinja pa da mu se odužim. No ako bi meni se on htio odmoriti imam ja lakši način, knockout laktom pod bradu, uhvatit za ruke i vuči ga...Pa neka onda odmara...Šalim se naravno, nisam ja takav. Ne bih laktom, nego palicom, da slučajno ne ozlijedim svoj lakat.
I eto tako je još uvijek išlo vrijeme stalnih cuganja, pa čak i nakon zatvaranja Oksa i početka koncertne krize i gotovo propadanje Os scene, koje je trajalo otprilike 2 godine ili više. No počelo se onda izlaziti u Kesten, i to onda kada je malo pivo bilo 4 kn, a veliko 6. Informacije radi, sada je malo 6, a veliko 9. Btw bilo je i onih krigli od litre, i to je koštalo 12 kn. Dakle nešto manje od prosječnog q packa sada. To su bili lijepi dani. I pun kesten uz dobru mjuzu, okupljenost oko stola, zabavljanje, pjevanje i naravno cuganje. I isto tako svaki vikend, i isto tako svaki vikend zuja. No i to su lijepe uspomene zbog skompavanja sa ljudima, zbog Peđinih skokova u živicu, zbog Marinovih političkih poruka i anketa koje je pisao i slao po kestenu tipa : Hrvatski i Srpski su dva narječja istom jezika. Zatim odlaženje do Cadillaca nakon zatvaranja. Istina, tamo nisam baš volio ići no i tamo bi bilo good. Iako se ne sječam baš određeno što se tamo radilo, no to možda zbog promila u mojoj krvi koji bi se nakupili već u Kestenu.
Jedna zanimljivost je ta da, od svojih 4-5 riganja od cuge ( još sam i dobar ) mislim da niti jednom nije bilo kada sam cugu kupovao sam nego su sve bili neki rođendani. Izgleda da je to bilo slučaj da kada kupuješ sam večinom piješ samo jednu vrstu, a na rođendani se krene pivom, onda se brzo ostane bez piva pa bude daj što daš. Istina, mogao sam ja rigati i guranjem prsta, jer bilo je situacija kada sam mogao, no ovdje igra jedna Strugina izjava koju je on jako lijepo profurmulirao : Nisam lud da silom puštam alkohol iz sebe, pa zašto sam ga onda unosio. Vidite, ima tu istine. A i oduvijek mi je bila odvratna sama pomisao na riganja, pa mi nije padalo napamet da se sam navodim na tu radnju.
I eto, što reći više. Imam sada 21 godinu. Izlazim već 7 godina, i nekako se lagano zasičujem nekih bajnih izlazaka. Istina volim izači, još uvijek na koncertima bendova koje volim i popijem i bude vesel, skačem, pjevam i sl. Isto tako možda i na nekim drugim mjestima. No ono što najviše volim je dobar jednostavan izlazak uz dobru zajebanciju i pivce za ekipu, ili neki miram izlazak u šetnju ili neki simpatičan kafić sa nekom djevojkom. Ja lagano postajem kao što kaže Balašević : Slab igrač sa subotnje gužve...Ono sa pokretnim spužvama nije moj dio, iako moram reći da ih kontam, no iako se moglo i tako nešto zadesiti neću postati jedan od njih. Iako je moglo biti da se nastavilo kako sam počeo. No prilično sam smanjio sa cugom, iako i sada još uvijek naravno volim popiti koje pivce. No nekako imam osječaj da su oni dani kada mi je glavni cilj bio izači, nazujiti se, dobro se zabaviti i sl. prošli. Sada mi je najdraže kada se uspijem dobro zabaviti, pa makar i ne izađem, a i kada izađem čak i da ne pijem. Kao klinjo sam mislio da je to nemoguče, no sada shvačam da nije stvar u tome da li ćeš se dobro zabaviti samo ako se naliješ nego je stvar u tome kako se postaviš prije izlaska. No naravno, još uvijek se popije po koje pivce, eto tako da se malo zapali atmosfera i oslobodi um od previše nebitnih stvari.
Eto, na kraju moram reći da bih ovaj post volio posvetiti svakome s kime sam ikada pio, i s kime ću piti, uz nadu da će ovo ipak zauvijek ostati lijepe uspomene.
Post je objavljen 27.02.2005. u 23:53 sati.