Zbunjeno se gledamo
i oblaci nas pokušavaju
zatvoriti u svoj krug,
žele da plešemo za njima
Držimo se za ruke
rijeke i snovi protiču pored nas
zauvijek, barem do kraja
odajmo počast prošlosti
Kotrljamo se u travi i
tražimo cvrčka koji zavija o kiši
što će doći, proći, ostati
dok se ne osuši na olucima srca mog...
p.s. slika baš i nema veze ali hoću da bude prisutna kada otvorim blog....umjetnički naziv je Prirodno lađenje
Post je objavljen 27.02.2005. u 19:58 sati.