Nevjerojatno ako mene pitas. Sve na ovome svijetu se mjenja. Od prve do zadnje. I na pitanje "kako se stvari mjenjau" imam jedan jedini odgovor. Tak da idu u kurac! I sve sto se ikada radili, sve sto ste ikada postigli i sve vase ambicije bacite kroz prozor jerbo bu otisle u kurac. Anarhija zivotu jebote! Kaj mislite ko bu pobedil? Dok se dvoje kace, treci uzima trebu i bezi. Tak dok bumo se mi i zivot klali, smrt bu nas se sve pokupio i eto, end of story. Ostati doma i plakat, razmisljajuci o svemu i koliko jos zganaca pojesti da bi moglu srozati nase neprijatelje? Izaci van i zavarat se u nadi da ce vas drustvo izvuci iz manicne depresije? Ili imati nade u zivot i ne gledati sve tako cinicno, podignutom obrvom i prekrizenih ruku? Cinjenice stoje da nikad necemo znati sto nas ceka, i da se iz zivota nikad necemo izvuci zivi. I sto dakle? Ono sto nam svi govore a mi nemamo muda. Ziviti svaki dan punom parom, zivjeti na sav glas, i zivjeti kao da nam je svaki dan zadnji! Dali je to uopce moguce u danasnjem svijetu necemo propitivati, jer dovodimo u upit i ono sto smo od svijeta napravili. Ostaju samo male stvari. Male stvari koje nas zadovoljavaju. Piva sa frendovima, muzika, i jos puno puno prica o dobrim starim vremenima koja su vec odavno prosla. I sve ce biti ok? Mozda, al to nije upitno, to nije uopce vazno. Ono sto je vazno smo mi. Mi ljudi i kako se ponasamo prema druima. Mi ljudi i one koje volimo. I ljubav. Medu nama ljudima postoji nesto divno, ako smo mi to sposobni napraviti. Jedan poljubac, jedan zagrljaj, jedan pogled, i sve se promjeni. Mi smo, prije svega, smrtnici. I kao takvi ostaje nam samo da umriremo, i izumiremo. Necu se sloziti. Jer kao i te price iz dobrih starih vremena, mi smo uvijek tu, i svaki nas korac mjenja nas zivot, nase posljedice, i nasu buducnost. I mi cemo jednoga dana biti na vrhu jezika ljudi u nasim cipelama tada, i upravo sada stvaramo price iz dobrih starih vremena, nama danas dobro poznatih. I zato treba imati nade, i ako ne nista, zato treba imati ljubav. I zato, volite se ljudi! Za boga miloga volite se! Svaku noc kada legnete u vase krevete. Svaki dan kada se budite sa pitanjem zasto. Svaki put kada vam se desi nesto nazao. Svaki put kada prekinete vezu sa vasim voljenima. Volite se. Isus je to rekao, i razapeli su ga. Ja nisam on. I ja ne sirim njegovu poruku. Ja se nadam, jer to je sada jedino sto imam, sto svi imamo. Nadu...
R.
Post je objavljen 07.06.2004. u 23:22 sati.