veselim se otprilike kao djevojcica od 4 godine koja je dobila prilku da umoci mali prst u rakiju na obiteljskom rucku. senilna teta broj dva joj nudi svoju cijelu dozu. obitelj je previse zauzeta spletkarenjem protiv tete broj jedan koja je jedina hadezeovka u obitelji, pa ne obracaju paznju na nevino dijete koje je casicu vec odnjelo u kuhinju i sprema se ubaciti u sebe punu skoro - fatalnu dozu. previd nece proci nekaznjeno. hitna je na putu. mala na ispumpavanju.
tko je kriv?
majka? otac koji sevi sekretaricu?
hadezeovski sljam, teta broj jedan koja je opako zakoracila u osamdesetu sa svojih 120 kilograma?
baka koja ne konzumira mlijecne proizvode jer sadrze laktozu, na koju je, kao, alergicna, ali se nada da ce kalcij dobiti iz enormnih kolicina iznad 60 postotnog alkohola?
sjebanost same situacije i providnost?
ili mozda klinka sama? tko bi znao.
vaznija stvar je da ja imam novu psihodelicnu temu na mobitelu. sreca se ne moze mjeriti u promilima.
dosadno mi je. minus situaciji dodaje i demonski ananas zbog kojeg jucer nisam nista konzumirala. zudim za alkoholom i lakim drogama. svjesna da je danas ipak samo nedjelja.
zelim da u kinu igra nesto dobro. neispunjena zelja.
zelim da sam u zagrebu.
zelim se druziti.
zelim izbjeci citanje knjige o vazduhoplovstvu, ali vjerujem da cu upravo to sad i raditi.
zelim ne dobiti kolac u srce.
zelim se dovesti u situaciji da mogu dobiti kolac u srce, ali zelim ipak i dalje izbjeci gore navedeno.
sanjala sam da su mi mali patuljci ukrali punjac za mobitel. nadam se da to nije istina i da cu ga uskoro naci.
Post je objavljen 27.02.2005. u 16:06 sati.