No ovoj slici je ulaz u moju kuću, nalazi se s desne strane.
Dakle, ovdje postaje sve bolje i bolje, jer koliko i da teško i naporno radiš tijekom tjedna, ako imaš mogućnost za ovakav vikend, na plaži i uz prepuštanje prirodi, da te obnovi i opet ojača - u ponedjeljak si opet zdrav ko dren. Fizički neminovno, ali često i psihički.
Jučer sam gledao neke DVD-ove koji su dio tečaja za managere kojeg ne uspijevam nikako odslušati sticajem okolnosti (krivo doba ili krivo mjesto) pa sam zato sa zadovoljstvom posudio ovaj materijal od onoga tko priprema i održava takve tečajeve. Vrlo je poučno, rasvijetlilo mi je neke višegodišnje nedoumice u vezi posla, a mislim da se analogno može prenijeti i na stvari van posla. Najveća zeza u svemu je da ima i igrani dio, 3x20 minuta i da je u glavnoj ulozi slavni pajtonovac John Cleese koji odlično glumi ni manje ni više nego Svetog Petra! Svatko bi učio iz takvog materijala, vjerujte mi...
U petak navečer sam bio na oproštajnoj večeri jedne moje kolegice s kojom se već duže vremena srećemo po raznim dijelovima svijeta, ali često samo na nekoliko dana. Ona je jedna vrlo duhovita Engleskinja i uvijek je zadovoljstvo slušati nepatvoreni engleski humor. Evo, i ovdje smo se uspjeli biti na istom mjestu samo 7 dana, a od toga je radi obaveza s obje strane ostala samo ta zadnja večer. S nama je bilo doista - za našu firmu - neuobičajeno drušvo. Nije, naime, bilo niti jednog originalnog frankofona, već samo anglofoni i slaveni. Jedan od gostiju je bio jedan Englez od svojih 45 - 50 godina, bivši časnik, koji sada radi za nas. Moj prvi izlazak vani prije tjedan dana je bio u velikom društvu u kojem se nalazio i on. Te večeri je pričao kako mu treba doći žena i one muške priče ("šta ću joj raditi..." itd). Ja sam odonda skrojio film u glavi o ženi njegovih godina, sitne građe jer i on nije baš visok itd. itd. Prije odlaska u restoran, javio nam se preko telefona da ga pokupimo s autom jer živimo blizu. Otišli smo po njega, ušli u kuću i ja sam zamalo doživio infarkt. Umjesto sitne poslušne ženice, preda mnom je stala raskošna i lijepa u svakom smislu, visoka Ruskinja, ne starija od 27 godina! Mislim da su mi trebale beskonačno duge dvije sekunde da povratim moć razmišljanja, povučem donju vilicu ka gornjoj i vratim oči u očne šupljine. Kada sam to uspio, sjeo sam potpuno šokiran u stolicu i buljio u pod. Srećom, nitko mi se još nije pridružio, jer su ostali još pričali u kuhinji. Fijuuuu... Večer je prošla u obilju engleskog humora, veselom čavrljanju (uz ljubomorno muževo oko kad se razgovara sa njom) i slično.
Post je objavljen 27.02.2005. u 13:01 sati.