Sjećam se, u vrijeme kad sam bila predsjednik suda, jedan kolega sudac mi je došao s problemom u vezi slučaja silovanja. Naime, bio je tako neki gospon od kojih šezdeset i više godina, koji je naumio silovati jednu gospođu sličnih godina, na nekoj livadi. Trajalo je to sat vremena, ali nikako obaviti, jer, eto, erekcije niotkud. Kaže meni kolega da će on to suditi kao neprikladan pokušaj. Pa ne znam baš jel bi to bio neprikladan pokušaj, kažem mu ja, to bi značilo da nitko drugi pod istim uvjetima ne bi mogao izvršiti djelo, a baš i nisam sigurna da je tako! Ma daj, veli mi on, to su godine, a to je bilo po zimi, znaš li ti što je zima...? Ha, dobro, kažem, ti o tim stvarima svakako znaš više od mene, što ću ti ja sad tvrditi...
I tako je on to sudio za neprikladan pokušaj, i to su mu lijepo po žalbi na Vrhovnom sudu ukinuli i vratili natrag. Nakon toga je opet došao k meni, kaže mi, ma ja ću to opet suditi za neprikladan pokušaj, jer to je upravo neprikladan pokušaj, pa nek mi opet ukinu! Dobro, velim mu ja, sudi tako, bar ćeš se riješiti predmeta kad ga daju drugom vijeću. I tako je prošlo neko vrijeme, već sam i zaboravila na njega, kadli evo ga opet.
Znaš, kaže mi, nisam opet sudio kao neprikladni pokušaj, neka im bude, ali da znaš da sam prokužio u čemu je stvar. Oni na Vrhovnom sudu su svi stariji od mene... kad bi prihvatili da je to neprikladni pokušaj, priznali bi i da nitko pod tim uvjetima ne bi mogao! Pa dobro, ako im to treba da im bude srcu lakše, neka im, ja znam, a znaju i oni da je to bio neprikladan pokušaj...
Post je objavljen 27.02.2005. u 10:41 sati.