Najbolja pisma ikad je pisao Daniil Harms.
Jedno od meni drazih:
28 Lipanj 1932. Tzarskoye Selo
Dragi Tamara Aleksandrova i Leonide Saveljevichu,
hvala vam na vasem divnom pismu. Procitao sam ga puno puta i naucio na pamet. Mozete me probuditi u pola noci i odmah cu bez greske poceti: "Zdravo da si, nas Daniile Ivanovichu, mnogo smo te se uzelili. Ljonja si je kupio novo..." itd, itd.
Procitao sam vase pismo svim svojim poznanicima u Tzarskoyem Selu. Svima se veoma svidja. Jucer me posjetio moj prijatelj Baljnis. Htio je prenociti kod mene. Procitao sam mu vase pismo sest puta. Stalno se smjeskao, iz cega se vidjelo da mu se pismo veoma svidja, ali nije imao vremena da izrazi misljenje, jer je otisao a da nije prenocio. Danas sam ja otisao do njega i procitao mu pismo jos jednom, da mu osvjezim pamcenje. Onda sam ga upitao za misljenje. Ali on je na to otkinuo nogu s jedne od svojih stolica i njom me izjurio napolje, i jos dodao da ako mu se jos jednom pojavim s tom bljuvotinom, zavezace mi kaze ruke i napuniti mi usta govnima iz septicke jame. Bile su to naravno, s njegove strane grube i neodmjerene rijeci. Ja sam naravno otisao i zakljucio da mora da se gadno prehladio pa nije sav svoj. Od Baljnisa sam otisao u Jekatarinin Park da se vozam u camcu. Na cijelom jezeru osim mene bilo je samo dva tri camca. U jednom od camaca sjedila je vrlo ljupka djevojka, i to sasvim sama. Okrenuo sam camac i zaveslao prema njoj (usput budi receno, mora se pazljivo veslati pri okretanju, jer vesla lako ispadaju iz rasalja). Cinilo mi se da izgledam poput mladog Norvezanina, s odmjerenom i svjezom figurom u prsluku, i zaleprsanom kravatom. Sto bi rekli, odisao sam morem. Ali kod Orlovljevih volti su se kupali neki huligani i dok sam ja prolazio, jedan od njih je taman zaplivao pravo ispred mene. Na to je drugi viknuo "Cekaj da prodje ova zrikava i znojna spodoba!", i pokazao na mene nogom. Ovo je bilo vrlo lose jer je ljepotica cula svaku rijec. A posto se vozila ispred mene - a kao sto znamo vesla se unazad - ne samo da je cula, nego je i vidjela kako mangup pokazuje na mene, nogom. Pravio sam se da to nema veze samnom, i smjeskajuci se gledao u stranu. Ali u blizini nije bilo bas nikoga. U tom trenutku je huligan ponovo zavikao: "Kud blenes!? Tebi pricam, slinavko sa sesirom!" Zaveslao sam iz sve snage, ali vesla su stalno ispadala iz rasalja i camac je milio. Konacno, nakon nadljudskih napora, doveslao sam do ljepotice, i upoznali smo se. Zvala se Jekaterina Pavlovna. Vratili smo njen camac i Jekaterina Pavlovna se preselila u moj. Pokazala se kao vrlo duhovita sugovornica. Odlucio sam zablistati pred njom duhovitoscu mojih prijatelja, i izvadio vase pismo te ga poceo citati: "Zdravo da si, nas Daniile Ivanovichu, mnogo smo te se uzelili. Ljonja si je kupio novo..." itd. Jekaterina Pavlovna je rekla da cu nesto vidjeti ako doveslam do obale. I vidio sam, kako Jekaterina Pavlovna odlazi, a iz grmlja ispuzava musavi klinac i kaze: "Cica, provozaj me malo".
Veceras je vase pismo nestalo. Evo kako se to desilo: stajao sam na balkonu, citao vase pismo i jeo gris. U tom trenutku, ujna me pozvala u dnevnu sobu da joj pomognem naviti sat. Pokrio sam gris vasim pismom i otisao u sobu. Kad sam se vratio, gris je upio cijelo pismo i ja sam ga pojeo.
Vrijeme u Tzarskoyem Selu je dobro: promjenjivo oblacno, juzni vjetar, mozda bude kise.
Jutros je verglas dosao u nase dvoriste, odsvirao kuruzu, zgrabio lezaljku, i zbrisao.
Citam vrlo interesantnu knjigu o tome kako se jedan mladic zaljubio u jednu mladu osobu, no ta mlada osoba je voljela drugog mladica, a taj mladic je bio zaljubljen u jednu drugu mladu osobu, koja je pak voljela jednog mladica koji nije volio nju, nego jednu drugu mladu osobu.
I odjednom ta mlada osoba padne u otvoreni saht i slomi kicmu. I taman kad se skoro sasvim oporavila, iznenada se prehladi i umre. Mladic koji ju je volio se tad ubije iz pistolja. Onda se mlada osoba koja je voljela tog mladica baci pod vlak. A mladic koji je volio nju se od ocaja popne uz tramvajski stup i uhvati za zice, i umre od elektricnog shoka. Onda se mlada osoba koja je voljela tog mladica najede tucanog stakla i umre iskidanih crijeva. Mladic koji je volio ovu mladu osobu onda pobjegne u Ameriku, tamo se propije do te mjere da je morao prodati zadnje odijelo, i zbog nedostatka odijela bi prisiljen lezati u krevetu, od lezanja dobije projede, i od projeda umre.
Za par dana cu biti u gradu. Svakako bih vas volio vidjeti. Prenesite moje pozdrave Valentini Jefimovnoj i Jakovu Semjonovichu.