Ovih se dana družim s tri neobične i davne knjige. Započeo sam čitanje (slovkanje, doslovno) jedne, jer se ona samo tako može čitati, a ona je pronašla i dozvala i druge dvije:
POZDRAVI NEKOG
V. Ognjenović i Budimir Nešić
Gradina 1971.
Materijal sakupljen tijekom rada s djecom u Centru za socijalni rad, Zemun i Prihvatilištu za djecu i mladež u Beogradu.
Izričaji o životu, ljubavi, roditeljima, dobru, igri, djedovima i bakama, strahu, braku…
OLOVKA PIŠE SRCEM
V. Rupnik i Budimir Nešić
Beograd 1980
Najljepše rečenice izrečene najljepšim jezikom…
OLOVKA NE PIŠE SRCEM
Miroslav Antić
BI-GZ 1971
Jedan je tata sjeo sa svojih troje mališana, razgovarao, pitao, slušao … i pisao!
Davne, divne knjige, koje stavljam uz moju Bibliju, Malog Princa i Galeba Johnatana Livingstonea kao svakodnevno štivo i podsjetnik na vedrinu.
Djetinje ozbiljni poticaji i velika škola od najmanjih.
Za ovu nedjelju dijelim s vama, dragi blogeri, nekoliko misli.
RASPRAVLJATI SE
kad su svi krivi
a ne zna se ko je prvi
kad se uhvate i govore
tko može ružnije
kad se s nekim svađaš
pa kažeš neću da se raspravljam
kad neki galame
pa ih strah da se biju
nego se samo raspravljaju