Mora da je 11, umorna sam, ali cini se da predugo spavam.mora da je 11, sad opet nista necu stici, mogu se najesti i poceti spremati za sljedeci izlazak. Jos pola sata.
j... te cini se da je 9, wooohooo, samo sad nemam na sto raditi. Bolje bi bilo da je 11.
Super, sok u frizideru.
Prazno. Mali kristalici ledenog soka klizu niz grlo, waterslide, jako dobro.
Gajim snazne emocije prema konzerviranoj hrani. Za dorucak cu pojesti limenku konzerviranog ananasa. Mozda je to podsvjesni refleks. Atomsko doba. Mozda volim otvarati konzerve.
Volim otvarati konzerve. Posebno malim svicarskim nozicima. Bamby me naucila izvidjackom nacinu. Kod kuce imam dosadni otvarac.
Zelja za ananasom je prije svega bila zelja za tekucinom. Ispijam ananasov sok. Komadici vise ne plutaju. Mozda da dolijem vode?
Odustajem, ali zedna sam, still. Uzimam kriglu i tocim vodu. Ima okus po amebama.
Trabam donjeti sve vunene predmete iz sobe. Vracam kriglu u ormar, uzimam tepihe i pokrivac, jastuke.
Jastuke bacam kroz balkon, zabavljam se, iskreno, bas se zabavljam. Limenka ananasa stoji na prozoru pored mene.
Vani nije hladno, ali ponestalo mi je municije. Vucem se u plavoj pidjamici s printom raketa u kucu. Imam je jos od petog razreda. Izgledam smijesno.
Ananas i tipkanje.
Pitam se zasto u snovima ne mogu glasno vristati. Ove noci ne napao pelikan prosjecne velicine. Ostala sam paralizirana od straha dva metra od ulaza u zgradu. Pelikani ne mogu otvarati vrata. Nisam mogla vistati. Pitam se hocu li tako reagirati kad sretnem pravog pelikana s ubilackim namjerama.
S limenom u desnoj i lapom ispod lijeve ruke, krecem se prema najblizem modemskom prikljucku u kuci.
Dobro jutro.
Post je objavljen 26.02.2005. u 09:56 sati.